Vukovar, 23. lipnja, 2023., okupljeni na vukovarskom centralnom groblju u kršćanskoj vjeri i utemeljnoj nadi u Božje obećanje, izgovorili smo: Doviđenja dragi Antonio – do susreta u vječnosti! Preminuo je iznenada 20. lipnja, 2023., u 25g. života.
Riječi utjehe obitelji Antonia i svima okupljenima, uputuli su Matej Lazar Kovačević, nadglednik Crkve Božje u RH i pastor vukovarske zajednice i Dr. sc. Gregory S. Thellman, Predavač Biblijske teologije na osječkom ETV-u, pri kojem je Antonio bio u zaključku 5g. studija. A pozdravnu riječ na grobnome mjestu je uputio David Hvala, pastor vinkovačke zajednice.
– Draga obitelji Džido, braćo i sestre u Kristu, poštovani prijatelji, koliko god ovaj trenutak bio tužan, utjehu i nadu nalazimo samo u vjeri, sigurni u Božjem obećanju vječnog života. Zajedno s obitelji Džido, u ovim trenucima dijelimo vjeru u uskrsnuće, stvarnost života vječnog po Isusu Kristu! U središtu naše pozornosti neka bude prvenstvo Božje, On je taj koji izabire čovjeka „da budemo sveti i neporočni pred njim! Živjeli ili odlazili!“ (Ef i Rim).
Život je u svojoj ljepoti nepredvidiv; dolazak na ovaj svijet, djetinstvo, odgoj i obrazovanje, životni pozivi, sastanci i rastanci i tada trenutak koji sve zaustavlja – kada je ljudsko biće zatečeno opraštanjem od drage osobe! U svojoj krhkosti i ranjivosti, ljudsko biće je s upitom: je li moguće, da nas naša draga osoba zauvijek napušta!? Teško je prihvatiti činjenicu da osobe više nema, i u trenutku nedostaje puno toga; susreta i razgovora, životne dinamike u radosti i suzama!
Dragi naš Antonio! Dok se od tebe opraštamo, Gospodinu Isusu vapimo da molitvama Njemu podignutim, primi izraze naše zahvalnosti za tvoje korake i aktivnosti, kojima si bio u obitelji, u tvojoj rodbini, među prijateljima, studentima teologije, tvojim profesorima, zajednici vjernika i društvu grada Vukovara! …. (Matej Lazar Kovačević)
– Dragi ožalošćeni; obitelji, crkvena zajednico, prijatelji, kolege Antonia, okupili smo se danas u tuzi i bolu da se oprostimo od Antonia, voljenog sina, unuka, nećaka, prijatelja, kolege, studenta i brata u Kristu. Ono što se dogodilo je iznenadan i tragičan gubitak.
Antonio je bio na početku svog odraslog života –pri kraju studija teologije, pripremajući se za život služenja Bogu i bližnjima. Bio je Isusov učenik, vjeran i predan student, pouzdan suradnik u knjižnici i voljen prijatelj i kolega u zajednici učilišta čiji su doprinosi uvijek bili poštovani i cijenjeni. I tako ostajemo pitati “Zašto Gospodine?” “Zašto sada?” Ne znamo i ne možemo sada znati odgovor na to pitanje, ali možemo i moramo vjerovati Gospodinu koji je Antoniu dao život, koji je njegov život preobrazio u Kristu, u čijoj prisutnosti Antonio/Toni, sada prebiva i kojemu on u potpunosti pripada. Jer uistinu, kao što je apostol Pavao napisao: „Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo – Gospodinovi smo.”
Toni, istinski i potpuno pripada Gospodinu Isusu, koji je isti jučer, danas i zauvijek, Gospodin, darovatelj života, čija pomirbena smrt daje život svima koji povjeruju u njega, i koji je pobijedio grob kroz njegovo uskrsnuće od mrtvih, za koje je apostol Pavao napisao da je “prvi plod” uskrsnuća koje će doći. Zaista, Kristovo uskrsnuće je ono što je promijenilo sve. Kao što je Pavao također napisao Solunjanima: „Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 1Sol. 4, 13-18. Važno je naglasiti da Pavao nije rekao da ne tugujemo. Nego, ne tugujemo kao drugi koji nemaju nade. Dapače, sam Isus, kad je stajao pred Lazarovim grobom, čak i kad je znao da će ga uskoro iz groba izvesti… Isus je i tada plakao za svojim prijateljem.
I tako i mi danas tugujemo, ali tugujemo s nadom, čvrstom i sigurnom nadom, ukorijenjenom u Isusovoj smrti i uskrsnuću. A Isus je obećao, kako je napisano u Evanđelju po Ivanu: Da, to je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.« Ovo je obećanje kojega se Toni uhvatio, vjerovao i živio. Poznavao je i vjerovao Gospodinu o kojem je volio učiti i proučavati.
I sada, iako je to gubitak za nas, posebno za njegove najbliže, njegov odlazak je za njega dobitak, jer on sada uči u punoj prisutnost i ljubavi svoga Gospodina i svoga nebeskog Oca. A Krist snagom kojom ima moć sve sebi podložiti, preobraziti će Antoniovo tijelo i suobličiti ga tijelu svome slavnome.
I zato, voljena obitelji, prijatelji i kolege, ovo nije kraj. Ovo je razdvajanje, bolno razdvajanje, ali ne trajno. Gospodin, stvoritelj neba i zemlje, stvoritelj svega, čijom je voljom sve stvoreno i postoji, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog živih, Bog i Otac našega uskrslog Gospodina Isusa Krista. On je obećao veliko ponovno ujedinjenje, i On će to učiniti. I tako ćemo ponovno biti zajedno s Antoniom, i sa svim svetima, zajedno s našim Gospodinom zauvijek. Amen. (Dr. sc. Gregory S. Thellman)
Ožalošćena obitelji, braćo i sestre, svi nazočni. Stojimo ovdje na grobnom mjestu, ispunjeni tugom i mnogim pitanjima na koja trenutno nemamo odgovor. U ovom trenutku, stvarna utjehu može nas ispuniti u objavi Gospodina našega Isusa Krista: «Ja sam uskrsnuće i život. Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.» (Iv 11, 25). Biblija nam kaže ne samo da postoji život nakon smrti, nego je vječni život tako veličanstven da »ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube« (1 Kor 2,9). Isus Krist, Bog u tijelu, došao je na zemlju kako bismo po Njemu primili dar vječnoga života.(David Hvala.)
6/2023 I.K.
