Vjerovanje i naučavanje


 

Vjerovanje i naučavanje Crkve BožjeVjerujemo:

1. u Sveto Pismo, od Boga nadahnuto, korisno za pouku, opomenu, popravljanje i odgajanje u pravednosti.

2. u jednog Boga, vječno postojećeg u tri osobe; Oca, Sina i Duha Svetoga.

3. da je Isus Krist jednorođeni Sin Božji, začet po Duhu Svetom i rođen od Djevice Marije. Da je Isus bio raspet, pokopan i uskrsnuo od mrtvih. Da je uzašao na nebo i da je danas zdesna Ocu kao Zastupnik.

4. da su svi zgriješili i da je potrebno spasenje od Boga. Da je pokajanje neophodno za opraštanje grijeha.

5. da opravdanje, obnova i nanovorođenje dolaze vjerom u spasenjsku žrtvu Isusa Krista.

6. u posvećenje kao slijed nanovorođenja, po vjeri u spasenjsku žrtvu Isusa Krista po Riječi i Duhu Svetom.

7. da je svetost Božje mjerilo života za Božji narod.

8. u krštenje Duhom Svetim nakon očišćenja srca.

9. u dar govora drugim jezicima kako ga Duh daje. To je prvotni znak krštenja u Duhu Svetom.

10. u vodeno krštenje podronjenjem. Svi koji se pokaju trebaju biti kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetog.

11. u nadnaravno iscjeljenje pribavljeno svima u Pomirenju.

12. u Večeru Gospodnju (Euharistiju) i pranje nogu svetima.

13. u predmilenijski drugi Kristov dolazak. Prvo, u uskrsnuće pravednika, koje će Krist ponijeti svete k sebi. Drugo, u vladavinu svetih na zemlji tisuću godina.

14. u uskrsnuće tijela; život vječni za pravedne i vječnu kaznu za grešne.

 

NAUČAVANJE

Crkva Božja prihvaća Bibliju u svojoj cjelini, bez deuterokanonskih (apokrifnih) knjiga. Novi zavjet je jedino mjerilo za ispravno upravljanje i stegu.

1. Crkva Božja prihvaća, kao što je uvijek i činila, cjelovitu Bibliju u ispravnom redoslijedu. Novi zavjet je jedino mjerilo za ispravno upravljanje i stegu. Katkad je bilo potrebno Općem Saboru Crkve istražiti Pismo i protumačiti značenje Biblije kako bi se došlo do pravilnog i ispravnog naučavanja Crkve o raznim područjima, ali uvijek sa svrhom i nakanom naučavanja koje se temelji isključivo na Bibliji.

2. S tom je nakanom utemeljena posebna komisija, koja je trebala dati izvješće Saboru 1910. godine, koje sadrži sveukupna naučavanja koja Crkva promiče, uz biblijske citate na kojima su ista utemeljena. Komisija je podnjela izvješće, koje je objavljeno na 47. strani Zapisnika spomenutog Sabora.

3. Zapisnik ne pokazuje da je Sabor službeno prihvatio ovo izvješće. Činjenice koje su u tom izvješću iznesene predstavljaju tek zbroj nekih važnijih elemenata, u koje smo oduvijek vjerovali, koje smo prakticirali i naučavali. Zakon je objavljen u Bibliji. Ne pokušavamo, niti smo ikad pokušali utemeljiti svoj zakon, već smo, jednostavno, tumačili Bibliju i samo iznijeli zakone koje smo tamo našli.

4. Kako bi se odredio zapisnik Božjeg zakona, kao što je objavljen u Bibliji, i kao što ga je ustanovio i protumačio Sabor, ponovo je potvrđeno prihvaćanje i zauzimanje za prihvaćanje Biblije u svojoj cjelini, bez deuterokanonskih (apokrifnih) knjiga. Novi zavjet je mjerilo vjere i prakse, te sada objavljujemo da su zakoni i naučavanja Biblije, onako kako su izneseni u izvještaju navedene komisije na stranici 47. Zapisnika Općeg Sabora pod naslovom Naučavanje Crkve Božje, službeni pravorijeci i tumačenja Sabora Crkve Božje održanog 1930 godine.

5. Dodatak Zapisniku Sabora Crkve Božje naučavat će se u svim biblijskim školama i fakultetima, a od studenata teologije zahtijevati da polože ispit istovjetan upitniku kojeg popunjavaju kandidati za crkvenu službu.

(prema naslovu izvornika: Minutes of the General Assembly of the Church of God,
Fotografija uz dopuštenje Dorote Santo, http://doroteasanto.deviantart.com/)

 

“Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni. (Ivan 3, 16)”