Promišljanje za molitvenu osminu 2020.


Na crkvenoj razini, koja nas okuplja u tjednu smo molitve za jedinstvo Kristove Crkve i sukladno osnovnom tekstu ovogodišnje molitvene osmine, Dj ap 27 i 28 poglavlje, u nakani sam pozdraviti promišljanjem na temu – tražiti i pokazivati svjetlo Kristovo!

Među ostalim, i po ovoj temi možemo čuti i razumjeti poziv svima nama, pripadnicima različitih kršćanskih konfesija ovdje u našoj Slavoniji i uopće u Hrvatskom društvu. Kršćani su kroz povijest i mi danas, pozvani biti svjetlo svijeta i sol zamlje, kako je to zabilježio ev. Matej 5,13i14. Jer na pučini našeg danas (metafora pripovijesti putovanja ap. Pavla brodom za Rim i suočena sa zastrašujućom snagom prirode sila mora i oluje koja bjesni) svjedočimo previše mračnih prognoza i crnih kronika, previše sukoba …

A čovjek svakoga vremena, pa i našega danas u potrazi je za smislom. U dubini svoje duše osjeća glad i žeđ za ljubavlju, za svjetlom koje prosvjetljuje. „Biti gladan“ u biblijskom jeziku ne odnosi se samo na tjelesnu potrebu, nego je u ovaj pojam uključena ta unutarnja i duhovna potreba, označava čovjekovu (dakle – muškarca i žene, mladića i djevojke) tu najdublju čežnju.

Tmine koje uznemiruju ljudske savjesti i pomračuju horizont slobode, nužno traže svjetlo koje će izgubljenima i razočaranima dati nadu  u život smisla i uspjeha. Ovdje nam je kao kršćanima i vjernicima razumjeti poziv po molitvenoj osmini – tražiti i pokazivati svjetlo Kristovo!

Kršćanin je po svom pozivu i poslanju; svjedok svjetla, navjestitelj nade i slobode. Sv.Ivan Zlatousti, gorljivi navjestitelj evanđelja, poticao je kršćane svog vremena a smjerodavno je i nama danas:  “Nemoj reći da ne možeš biti svjetlo, da ne možeš svijetliti! Jer tako vrijeđaš Boga! Lakše je da sunce ne svijetli, nego li da kršćanin ne svijetli!”.

Stoga, ne bojmo se biti svjetlo, ne bojmo se svjetlo unositi u svoj osobni život, u svoju životnu sredinu, a preko nje među ljude kojima smo okruženi. Bog nije proklinjao tamu niti osuđivao grešni svijet. Gospodin Isus – Svjetlo istinito, došao je s nakanom prosvijetliti svakoga čovjeka i da se po Njemu svijet spasi!

U zaključku, sukladno osnovnom tekstu mol. osmine, pripovijesti o ap. Pavlu, svratio bih našu pozornost na njegovu molitvu, upućenu Crkvi u Efez; molio je za dar svjetla, “Duha mudrosti i objave” i u njemu sposobnost jasnog rasuđivanja, sposobnost ispravnoga izbora i odabir pravoga puta koji vodi izvoru Svjetla, Bogu.

Molimo Gospodina Isusa za svjetlo koje će nas zajedno ispunjati – da uzmognemo vidjeti dobro tamo gdje drugi vide zlo, vidjeti milost gdje drugi vide grijeh, vidjeti život gdje drugi vide smrt. Valja moliti Gospodina da nas nauči ljubiti, ljubiti i one koji nas preziru, koji nas ne poštuju i na taj način iskazivati ćemo nesvakidašnje čovjekoljublje!

Neka nam Gospodin Isus – Svjetlo istinito ispuni srca, obasjao nam staze međusobne suradnje, prihvaćanja, poštivanja i izgrađivanja zajedništva utemeljena na vjeri u Njemu jer one koji Njega primaju, čini djecom Božjom, dionicima Božjeg kraljevstva! Amen!

 

Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskup