Na blagdan Duha Svetog


Na blagdan DUHA SVETOG – Pedesetnica
Pedesetnica/Pentekost (grč. pentekostes, pedeseti ili pedesetnica, leksikon ev.kršć.Bogoslovni institut i Prometej ZG 2007.) Blagdan – spomendan silaska Duha Svetog, na prvu kršćansku zajednicu. Pedeset dana nakon događaja Uskrsnuća, deset dana po Uzašašću Gospodina našega, zbio se značajan događaj u povijesti Crkve. Zbio se događaj ispunjenja obećanja Gospodina Isusa rečenog učenicima, Dj. 1,4i5: «Ne napuštajte Jeruzalem, nego čekajte obećanje Očevo; koje čuste od mene: Ivan je krstio vodom a vi ćete uskoro ovih dana biti kršteni Duhom Svetim!»

Bio je to trenutak ispunjenja proroštva proroka Joela: «Izlit ću Duha Svetoga na svako tijelo! …» Joel 3,1-5. Sišao je Duh Sveti i u moći i snazi preobrazio učenike. Njihovi životi nisu bili isti. I ono što treba uvijek osvješćivati (svakako i ovog trenutka), jest – da ova stvarnost nije samo jučerašnji događaj, odnosno događaj u povijesti, jer Duh Sveti nije jučer On je Duh Sveti danas i duh Sveti uvijek!, treća osoba Trojstva. U jednom božanstvu tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, troje je jedan Bog iste biti, jedne moći i slave! Sveto Pismo snažno ističe božanstvo Duha Svetog i nicejsko-carigradsko ispovijedanje naznačuje: „Duh Sveti je Gospodin i Životvorac!“ Bog je Bog uvijek, Bog – sada, danas i zauvijek – Bog s nama i Bog za nas! Blagoslovljeno bilo ime Gospodnje.

– Petesetnica povijesno, za Židove predstavlja 50 dana od Pashe, blagdan je podsjećao na sinajski savez, jer se smatra da su na putu iz Egipta, pedeset dana nakon izlaza, praoci stigli na Sinaj i tamo je Bog s njima sklopio Savez; na kamenim pločama urezane su Riječi Gospodnje! Nadalje, Dan je zahvalnosti za zemlju koju je Bog darovao svome narodu (usp. Pnz 26, 1-11). Na ovaj židovski blagdan kršćani su već od 2 st. obilježavali spomen na silazak Duha Svetoga nad prvu Crkvu, upravo kako je to Luka prikazao u Djelima apostolskim. To je doista bio žetveni dan u duhovnom smislu, jer silaskom DS ubire se prva žetva, njih oko tri tisuće duša postalo je zajednicom novih ljudi, u čija se srca snagom Duhom Svetim upisuje Riječ Gospodnja! Aleluja! Slava Gospodinu našemu!

A) O ulozi Duha Svetog u životu osobe – u razgovoru s Nikodemom (Iv 3,1-8) sadržan je jasan poziv Gospodina Isusa na korjenitu promjenu osobe, preobrazbu unutarnjeg čovjeka. Gospodin Isus poučava Nikodema o temeljnom odnosu vjere i spasenja. Tko vjeruje u Isusa Krista, priznaje Isusa iz Nazareta – Božjim Sinom, prima spasenje, dar života vječnog! Da bi spasenje iskusili, u biću svake osobe nužno slijedi novo-rađanje! Tu preobrazbu možemo iskusiti isključivo u djelovanju Duha Svetog, Onaj koji je na početku stvaranja udahnjivao svemu život. Gospodin Isus zato govori o preporodu, ponovnome rađanju iz vode i Duha Svetoga.

– Pitamo se – kako to Duh Sveti čini? Nije lako shvatiti Njegovo djelovanje. Dobro je ponajprije otvoriti um i srce Pismu Starog zavjeta, pogledajmo primjerice; (1 Sam16 poglavlje) onamo, kad Šaul odlazeći od Samuela koji ga je pomazao za kralja, dospijeva u društvo proroka i postaje novi čovjek, Gospodin mu je promijenio unutarnje biće/srce! Za ovaj navod nalazimo veličanstveno obećanje Gospodnje kod proroka Ezekiela 36, 26-27: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe.

U predstavljenom, djelovanje Duha Svetog razumijevamo i prihvaćamo kao silazak/izlijevanje u ljudsko biće, preobražavajući ga iznutra, dajući mu novo srce i novu sposobnost da čuje i poštuje zakon Božji. Teologija će način djelovanja Duha nazvati (gratia gratis data) – besplatni je dar i (gratia gratum faciens) – milost je koja čovjeka čini ugodnim Bogu.

– Nadalje, osobito nam je promišljati što se to zbilo na Pentekost/Pedesetnicu u Jeruzalemu?!, tamo spomenute okolnosti i događaji svjedoče kako izranja ta tajanstvena snaga, snažna i moćna zbilja koja ljude mijenja. Ta stvarateljska i obnavljajuća Božja sila je Duh Sveti!, Duh koji pokreće, koji udahnjuje i unosi život, stvara novo. Duh iz prvoga rađanja stvara novo stvorenje, novinu života.

Duh Sveti ruši zidove koji dijele čovjeka od Boga, On je Božje srce koje ljubi, On unosi u čovjeka novi i sveti život. Kao što među ljudima ljubav oduševljava, unosi život, otapa, mijenja, prelijeva osobu u drugu – što je samo daleka slika onoga što čini Božji Duh – tako je i s Duhom Božjim. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu (Rim 5, 5), je ljubav, kako je definirao Toma Akvinski; kojom nas Bog ljubi i čini nas sposobnima ljubiti Njega i braću. Ovdje djelovanjem Duh Sveti čini to novo biće u kome osoba živi iz Boga i za Boga.

B) Što Duh Sveti čini u nama? – Želimo sebi osvijestiti istinu o Duhu Svetome i sukladno obećanju prihvatiti što On čini u nama i što želi činiti s nama. «Sv. Duh se spominje zajedno s Ocem i Sinom i izjednačen je s njima. (2Kor 3,17; Iv 4,24; Iz 40,13) potpuno je i istinski osoba. (Iv 14,17; 16,13; Dj 1,16; Rim 8,26). Prihvatiti, tj. doživjeti Duha Sv. u svom srcu, znači ne samo primiti blagoslov, već i samu prisutnost svemogućega Boga, povezuje naše biće s izvorom svih duhovnih milosti i pruža mogućnost za kršćanski život i službu!» (S. Domačinović, Sistematska teologija, Samobor, «Riječi iskrene», 1990. str 184.)

– Kad se Gospodin Isus po uskrsnuću ukazao apostolima, dahnuo je u njih i rekao im. “Primite Duha Svetoga,… .” (Iv 20,22-23). Ovdje glagol dahnuti, istog je značenja kao pri stvaranju prvog čovjeka Adama, Bog mu je dahnu u fizičko tijelo i postao je živo biće! (Post 2,7) Gospodin je dahnuo Svetog Duha kako bi oživio novo stvorenje, učenici su postali novi stvor u duhovnom smislu. Duh Sveti novinom stvaranja posvetio je srca prvih učenika i danas posvećuje naše biće, naše srce postaje hram Božji. (1. Kor 6, 19-20) i kad me Duh posveti, onda sam prikladan stupiti pred lice Božje i mogu živjeti sadržaj trajnih vrijednosti.

– Biblija dakle govori o Božjem Duhu koji prebiva u srcima vjernika, kako o tome ap Pavao piše u posl. Rimljanima: „A nada se ne sramoti, jer se ljubav Božja izli u srca naša Duhom Svetim, koji je dat nama“. (Rim 5, 5) Duh Sveti nas uvjerava da smo ljubljena djeca Božja. Ako u nama djeluje Duh Sveti, onda nam ni Sotona ne može ništa, Ivan apostol jasno kaže: “Jači je onaj koji je u nama, od onoga koji je u svijetu.” (1 Iv 4,4).

Tako je svojim djelovanjem Duh Sveti i naš Branitelj, tješi nas, hrabri i jača svojom snagom od koje ništa nije jače, brani nas od svega što nas nastoji zarobiti i odvojiti od Boga. U Iv 14-16 pogl., Duh Sveti se naziva i «Paraklet» što znači Zastupnik ili Branitelj. Nakon što je opisao svoje vlastito zastupničko djelo, Krist je obećao drugog Branitelja! Kontekst jasno ukazuje na osobnost tog Branitelja.

– Nadalje, Duh Sveti nas uvodi u svu istinu o Bogu i o nama samima. On je Duh istine, unosi Božji mir u našu dušu. Uskrsli Krist je pozdravljao svoje učenike riječima: “Mir vama“ (Iv 20,19). Taj mir nije od ovoga svijeta. Samo Duh Sveti može umiriti ljudsko srce i udijeliti mu Kristov mir. Plod takvog mira duboka je radost koja prožima srce koje je u miru s Bogom, uvodi nas u zajedništvo ljubavi za kojom čezne svako ljudsko srce.

Ono što nam treba neprestano osvješćivati jest da Duh Sveti nije samo  jučerašnji događaj. Duh Sveti nije samo jučer, On je danas. Biskup Ignacije od Latikona zaključio je tijekom susreta u Uppsali: “Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.“; Duh Sveti može i mora promijeniti i naše živote.

C) O novom životu u Duhu; život u Duhu život jet sinova i kćeri Božjih. Ap. Pavao poziva Timoteja da raspuhuje u sebi darove Duha Svetoga koje je primio polaganjem njegovih ruku. U drugoj poslanici Timoteju Pavao potiče na vjernost i kaže: “Zato ti pripominjem da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh mudrosti, ljubavi i hrabrosti” (2 Tim 1,6-7).

Kao što pušemo u žar na kojem su drva da se razgori vatra, u toj slici nam je prihvatit predanost u vjeri, da Gospodin u svojoj milosti – aktivira darove koje Duh Sveti izlijeva u naše biće. To je skriveno blago u nama, koje nažalost u mnogima ostaje neupotrebljivo i neaktivirano, jer im nedostaju živa vjera i predanost molitvom.

– Ap. Pavao daje navod o duhovnim darovima: „Svakomu se daje objava Duha na opću korist.” (1 Kor 12,7) Duhovni darovi su dakle objava (phanerosis) ili manifestacija (djelovanje) Duha Svetoga u, ili kroz svakog vjernika. Ako promotrimo kontekst (1Kor12,4-6), možemo reći da su to sposobnosti koje Bog daje svakom vjerniku, sa svrhom izgradnje Crkve. Darovi treba da služe Crkvi i proslavi Krista.

Kao što smo do sada razumjeli, Biblija uči da se u svakoj osobi koja je prihvatila Isusa Krista za Spasitelja i Gospodina, nastanjuje Duh Sveti! Svaki iskreni vjernik je hram Duha Svetog i prima duhovne darove, kako je navedeno: mudrost,, znanje vjeru, ozdravljanje, čudesa, proricanje, razlikovanje duhova, jezici, tumačenje jezika!

– Razumijemo da bez Duha Svetog naš vjerski život sveo bi se na ispraznost bez sadržaja i cilja. Sve što samo intelektualno/znamo o Bogu, malo što znači, najobičnija je izvanjska formalnost i svakodnevni život religijska je predstava bez sadržaja vječnih vrijednosti. Ponudom milosti Gospodnje možemo otvoriti biće svoje Duhu Svetom koji u našem srcu vjeru čini aktivnom, a Boga u nama živim. Mijenjajući nas, Duh Sveti u nama razvija i podiže Kristovu narav. Ap. Pavao u poslanici Galaćanima progovara o naravi novorođenih koja se manifestira kao plod Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i uzdržljivost (Gal 5,22-23).

Dolaskom Duha Svetoga u naš život taj plod počinje rasti i razvija u biću vjernika karakter Kristov. Preobrazba našega karaktera vidljiva je bližnjima, ali činjenica jest da te promjene ne dolaze preko noći. Mijenom karaktera, mijenjaju se i naši odnosi; kako s Bogom, tako i s ljudima. Osoba razvija novu ljubav prema Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu i stav se prema bližnjima mijenja. Imamo više empatije/sažaljenja za izgubljene duše, solidarniji smo u potrebama drugih; više ljubimo, radosniji smo, mirniji, strpljiviji, ljubazniji.

U zaključku, valja nam prihvatiti i priznati da po sebi malo što možemo, bez izlijevanja i protoka Duha Svetoga, sve naše sposobnosti malo što dosežu. Težimo ispunjavati se Duhom Svetim, jer tko nema Duha Kristova, taj nije Njegov! (Rim8,9) Dajmo stoga mjesto Duhu Svetome u našim životima i On će nas voditi u pobjedonosni život. Kada živimo ne sveto, žalostimo Duha Svetoga (Ef4,25-32) i nećemo iskusiti njegovu silu u našem životu.
Naviještamo Evanđelje jer čitamo kad su ljudi bili puni Duha Svetoga, bili su zauzeti propovijedanjem Evanđelja (Dj 7,55; 9,17-20; 11,23-24; 13,9). Bog nam ne daje svoga Duha da uživamo u privatnosti, već da mu služimo u javnosti. Dođi Duše Sveti! Amen!

Vinkovci, na blagdan Duha Svetog

Matej Lazar Kovačević, nadglednik