Filip evanđelist u akciji


Filip evanđelist u akciji

Priču o Filipu nalazimo u Djelima 6,1-7; 8,4-40; 21,8-10.

KLJUČNI REDAK: «Počevši od toga Pisma, Filip mu je govorio o Radosnoj vijesti o Isusu» Djela 8,35

KLJUČNI POJMOVI/RIJEČI: izbor služitelja/đakona, navještaj evanđelja, prigrliti Riječ, znamenje, Kraljevstvo Božje, obraćenje, primanje Duha Svetog, razumijevanje Pisma, vjera, krštenje, radost

POUKE IZ FILIPOVA ŽIVOTA: Bog na čudesne načine koristi one koji mu se u potpunosti stave na raspolaganje. Radosna vijest je za sve ljude. Cijela Biblija a ne samo Novi Zavjet, pomažu nam razumjeti Radosnu vijest o Isusu iz Nazareta (Izaija 53). Bogu je jednako vrijedan kako masivni odgovor na Evanđelje (stanovnici Samarije) tako i odgovor jedne osobe (Etiopljanin).

KORELACIJA FILIPOVE VJERE I ŽIVOTA: Jedan od sedam poslužitelja – đakon u prvoj Crkvi, po izboru apostolskog zbora. Među prvima je poslušao Isusovu zapovijed: “Idite svim narodima!”  Filip je pažljiv istraživač Svetoga Pisma,  sadržaj i poruku je mogao jasno navijestiti drugima, izvrstan je komunikator. Možemo Filipa analizirati kao evangelizatora ili prvog putujućeg misionara.

TEMELJNI PODACI: Poslužitelj – đakon, evangelizator.  Lokacija: Jeruzalem, Samarija, Azot, Cezareja. Obitelj: (supruga?), četiri kćeri. Suvremenici: Stjepan i dr. đakoni, Apostoli Petar i Ivan, Pavao i dr., vjernici/stanovnici Jeruzalema, Samarije i Cezareje. Kompetencije: na dobru glasu, mudrost, ispunjen Duhom.

OPĆI UVOD – Djela apostolska nam predstavljaju kako se ostvarila Kristova riječ: „Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje.“ (Dj 1,8). Vjera u Gospodina Isusa, najprije se čvrsto ukorijenila u Jeruzalemu i prazajednica vjernika – kršćanska Crkva je rasla. Ali je ubrzo došlo do sukoba između pokrštenih domaćih Židova i onih iz dijaspore, zbog različitog shvaćanja vjere u Krista i Zakona. Nakon Stjepanova mučeništva, „helenisti“ (obraćeni Židovi grčkoga jezika i naziva), i drugi vjernici kršćani su bili protjerani (Dj 6,1- 8,3).

– Pretpostavlja se da je piscu Djela, ev. Luki, o svojoj biografiji pripovijedao sam Filip. Moguće da je to bilo u vrijeme posjeta, koji se zbio Filipu u njegovoj kući u Cezareji. Nalazimo zabilježeno u Dj. 21,8-9 susret u kući Filipovoj, kojeg pisac oslovljava sa evanđelist (zasigurno da na ulaznim vratima kuće nije stajala ovakva titula), Filipova svakodnevica u praksi i govoru – kvalifikacija je njegove osobe! Za vrijeme dok promišljamo na temu, analizirajmo kako nas ljudi prepoznaju u našoj svakodnevici!!!

a) DOGAĐAJI U SAMARIJI – Ev. Luka izvješćuje o velikom progonu koji se obrušio na Crkvu u Jeruzalemu, te piše kako se »svi osim apostola raspršiše po krajevima ju­dejskim i samarijskim« (8,1). Ovo »svi« vjerojatno se odnosi na kršćane grčkoga jezika. I u nevoljama progona, ovi kršćani vjerni su naviještanju evanđelja. “Oni dakle što su se raspršili  obilazili su navješćujući Riječ.“ (8,4)

AKTUALIZACIJA – Uz ostale raspršene kršćane, Djela nas izvješćuju, da je Filip, novoizabrani apostolski „služitelj“ – đakon3; „sišao u grad Samarijski i stao im propovijedati/navješćivati Krista.» Plod djelovanja Filipa je naznačen izjavom: Samarija4 je prigrlila Riječ! Samarija je bila pokrajina sjeverno od Jeruza­lema, a južno od Galileje, u kojoj su većinom bili stanov­nici miješana podrijetla, dobrim dijelom i židovskoga, koji su Židovima bili srodni i svojom religijiom, ali vjerska im se praksa razlikovala.

OSTVAREN CILJ – Ev. Luka nam u ovom izvještaju predstavlja početak ostvarenja poslanja što ga je G. Isus dao svojim učenicima na dan Uzašašća: »Bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji, Samariji i sve do kraja Zemlje« (Dj 1,8). Navještaj o imenu Isusa Krista, o kraljevstvu Božjem5, obnoviteljski je pokrenulo samarijsko stanovništvo. Ozdravljeni od različitih bolesti i ovisnosti u radosti su svjedočili iskustvo spasenja!

– Po primljenoj vijesti, Apostoli (oni su još uvijek u Jeruzalemu), u Samariju šalju (inspekciju) Petra i Ivana, koji su ugledni i vodeći članovi jeruzalemske Crkve. Na ovaj način Luka pokazuje da je već tada, na samim svojim početcima, Crkva imala određeno ustrojstvo i podjelu odgo­vornosti. Premda su vjernici u Samariji po Filipovoj službi bili kršteni »u ime Gospodina Isusa«, Filip je dakle učinio odličnu službu suradnika u Evanđelju, apostoli su moliti i polagali ruke6 da na obraćenike siđe Duh Sveti7 (8,15-16).

POVEZANOST SA STVARNIM ŽIVOTOM – U ovom događanju se svjedoči širenje Crkve među Samarijance. Ia­ko je postojala podjela i suprotnost između Židova i Samarijanaca, Crkva svjedoči, da po krštenju u ime Gospodi­na Isusa i u jednome Duhu, razlike prestaju biti odlučujući faktor. Vjera u Isusa Krista daje novi identitet.

b) FILIP I ETIOPLJANIN – Za prvu Crkvu je veliki događaj da je Filip krstio prvog Etiopljanina. I to je detaljno opisano u Djelima Apostolskim:  ” Anđeo se Gospodnji obrati Filipu: ‘Ustani i pođi na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust.’ (8, 26)

SLIJED DOGAĐAJA – Usred uspjeha i uzbuđenja po događanju u Samariji, Bog i nadalje ima inicijativu, Filip je dakle primio nalog: «ustani i idi na put prema jugu …pust je!» Ovom nalogu s racionalnog aspekta je moguća reakcija: „Što ću tamo? Nije li potrebno biti ovdje?“ Filip reagira s aspekta vjere, besprijekoran je primjerom posluha: «Ustade i ode!»

– U razvoju epizode koja nam se predstavlja, naglasak je na Božjem djelovanju od samog početka i do zaključka. Iako Filip odmah ne razumije Božji plan ali razvoj događaja i rezultat, pokazat će Božju suverenost i bitnost reakcije suradnika i to aktivnom vjerom! Stav aktivne vjere8, vjere u konkretnoj životnoj zbilji, očituje se kao jedino moguće i prihvatljivo sredstvo u nasljedovanju Kristova poziva!

AKTUALIZACIJA – U karavani koja se iz Jeruzalema kretala navedenim putem, Luka nam predstavlja osobu visokog ranga. Bio je to rizničar etiopske kraljice, ali prije svega osoba koja istražuje Pismo, i za koju možemo reći da u Jeruzalemu nije primio niti mir, niti prosvjetljenje za kojim je čeznuo. Njemu u susret, poslušan nalogu dolazi Filip, tekst navodi: «Odjednom eto nekog Etiopljanina!»

DVOSMJERNA KOMUNIKACIJA – Filip nam i nadalje potvrđuje Bogu prihvatljiv evangelizacijski instrument, korelaciju vjere i stvarnih životnih okolnosti; to je osoba otvorena božanskoj komunikaciji, jer će mu Duh Sveti progovoriti: «Pođi, pridruži se tim kolima!» Po Filipu je Radosna vijest – Krist, blagoslov samarijskom mnoštvu a sada će to iskustvo primiti pojedinac – Etiopljanin! Bog je suveren, pisao je ap. Pavao u 1Tim 2-4; « … i On hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine!»

ULOGA PORUKE SV. PISMA/RIJEČI BOŽJE – Pri kontaktu s Etiopljaninom, Filip je čuo da ovaj čita tekst proroka Izaije (Iz 53, 7) i vrsnoćom komunikatora u horizontali, postavlja temeljno pitanje s kojim se prva Crkva i suočila, razumijevanje Pisma!9 «Razumiješ li što čitaš?» Nije manje važan odgovor dvoranina: «Kako bih mogao ako me tko ne uputi?» Protupitanjem putnik pristaje da mu – ne toliko Filip – nego samo Pismo dadne odgovor na njegova životna pitanja. Čini se da i danas u nekih postoje mišljenja kako SZ nije relevantan u navještaju Radosne vijesti. Filip nam je ovdje odgovor, kao pažljiv proučavatelj Pisma, mogao je objasniti značenje. Koristeći starozavjetne tekstove, „počevši od istog mjesta u Pismu“, (Iz 53, 7 i dalje) jasno razlučio što je od tog odlomka već bila prošlost, a ne više proročanstvo, jer se isto ispunilo u osobi Isusa iz Nazareta!

OSTVAREN CILJ – Etiopljanin je povjerovao iznesenu istinu da je Isus iz Nazareta trpeći sluga Jahvin, Mesija!, koji je svojom žrtvom utemeljio otkup i spasenje svakoj osobi koja će vjerovati. Svoje priznanje navedene istine o Kristu i vjere Kristovom djelu, zasvjedočio je molbom da bude kršten! «Evo vode! Što mi prijeći da budem kršten?», bio je njegov upit. Izgleda vjerojatno da je Filip Etiopljaninu objasnio o povlastici kršćanskog krštenja u kojemu se vjerujući poistovjećuje s Kristom u njegovoj smrti, ukopu i uskrsnuću. Krštenje je time bilo znak identifikacije s Kristom i s postojećom zajednicom, u ovom konkretnom slučaju – Filip je uz ostale iz pratnje bio svjedok događanja.

ZAKLJUČAK DOGAĐAJA – Nakon čina krštenja Filip je bio uzet!, čudesno i trenutno uklanjanje u grad Azot. Ovaj je grad u Antičko vrijeme bio glavni grad Filisteje. Možemo prihvatiti i mišljenje da je tomu razlog hitnost u nastavljanju navještaja Radosne vijesti. A s druge strane, da radost spašenog, jer „On ode radostan svojim putem!“, ne bude pomućena i zaokupljana ljudskim posrednikom svog obraćenja, nego samim Gospodinom. Etiopljanin je otišao u radosti novog života u svoju zemlju svjedočeći o iskustvu spasonosne milosti u Gospodinu Isusu!

POVEZIVANJE SA STVARNIM ŽIVOTOM – Primjer Filipa je poučljiv u stavu aktivne vjere, u važnosti poznavanja Pisma/Riječi Božje, u otvorenosti božanskoj komunikaciji i s uvažavanjem bližnjeg! Uspjeh nije nedostajao! Lijepo je za njega pomisliti kako je već kao starac u svom domu u Cezareji. Blagoslovljen je sa četiri kćeri, koje su također u službi Gospodnjoj, te s posjetima dragih vjernika.

– O Filipovom stavu – U dinamici njegove službe možemo jasno zamijetiti univerzalnost Božjeg spasenjskog plana, koji se jednako očituje i mnoštvu i pojedincu, nitko nije isključen! Spasenje i radost života, Božja je ponuda i izazov svima. „Počevši dakle od Filipa pa do današnjih dana služba svih slugu Božjih, (uključivo – vjeroučitelja) je bila da učine sve kako bi slušatelji svih vremena mogli razumjeti, tj. čuti odjek Radosne vijesti spasenja. Zato je prije svega sam vjeroučitelj pozvan živjeti i oživotvoriti vitalnu vezu sa Sv. Pismom.“10

– Najjasniji način u prenošenju Kristova nauka jest svjedočenjem vlastitoga kršćanskoga života. Snaga vlastitoga primjera od iznimne je važnosti za odgoj u vjeri, kao i umijeće prenošenja toga iskustva na način da ono postane motivator i korektor u oblikovanju iskustva vjere mlađih naraštaja.

Uloga svih slugu Gospodnjih je daleko važnija od priručnika i drugih medija komuniciranja. Tko  je zahvaćen i pokrenut Gospodnjim duhom, uvijek nalazi prikladne načine da dobro komunicira ono što vjeruje. Motivirani ponudom Radosne vijesti i mi možemo uskliknuti: «Ne stidimo se, uistinu, Evanđelja, ono je snaga Božja na spasenje svakom tko vjeruje!», (Rim 1,16-17).

– Ako drugima ne prenosimo Evanđelje i ako se ne brinemo za izgubljene, upitno je naše vlastito iskustvo vjere?!. Charls Spurgeon je jednom rekao: «… ako nemate želje da se drugi spase, onda niste niti sami spašeni!» Također je uključivo i promišljanje Pape Benedikta  XVI.; „Da bi se riječ evanđelja naviještala na plodan način, potrebno je prije svega duboko iskustvo Boga”. (Iz motu proprija pape, (vlastite inicijative) Ubicumque et semper Castel Gandolfo)

Blagoslov Gospodina našega bio sa svima nama!

 

(02/2014, priprava za vjeronaučni susret mladih; Matej Lazar Kovačević, nadglednik.)

 

“Evanđelja, ono je snaga Božja na spasenje svakom tko vjeruje”, (Rim 1,16-17)