Tema konferencije Crkve Božje u RH – Crkva u svijetu koji traži smisao!
(konferencija održana 30. rujna – 02. listopada 2016. Pastoralni centar Crkve Božje u Vinkovcima)
Živimo u svijetu velikih promjena i sve složenijih duhovnih izazova. Od Kristovih se učenika i nasljedovatelja traži nužno ostati pozornima na ono što im Bog govori kroz biblijsku objavu i jednako tako razumijevati što im svijet i njihovi suvremenici progovaraju u svom traganju za istinom i smislom života.
S obzirom na rečeno, zajednica vjernika – Crkva, valja biti svjesna svoga poziva – valja nam biti dinamičnom zajednicom ljudi – živa zajednica, živog Gospodina Isusa Krista! (K. Barth) I zato nema sumnje da pastoral i djelovanje zajednice metodološki treba biti prožeto istinom riječi Gospodnje i snagom Duha Svetog a odgovarajuće usmjeravano svakoj kategoriji društvene zajednice; djeci, mladima, obiteljima, starijima, bolesnicima, beskućnicima, onima bez posla, izgubljenima u svijetu ovisnosti, svima … !
Time u praksi svjedočimo da Crkva nije sama sebi cilj, ona treba biti sredstvo naviještanja i predstavljanja Krista/Kraljevstva Božjeg svijetu u kome živimo! Crkva nije ljudski plod i proizvod, ona je Božji dar, djelo je Kristovo a mi smo rođeni u Kristu za dobra djela koja je On unaprijed pripravio da u njima živimo! (Ef 2,10) Denominacija smo imenom Crkva Božja – ali smo dio/udi Gospodnjeg Tijela – jedne Crkve i nastojimo slušati glas Gospodnji po Njegovoj pisanoj Riječi, po Duhu Svetome.
Prepoznajemo glas Gospodina Isusa po dva izazova prema najizravnijim Kristovim riječima Crkvi, kako je to zabilježeno u Evanđeljima. U ev. po Mateju Gospodin nam je dao primarni mandat – učiniti učenicima sve narode. U Ivanovom evanđelju Gospodin nam je dao primarnu metodu – ljubiti jedni druge, kako bi svijet prepoznao da smo Njegovi učenici.
Zato i pod prilikom susreta na ovoj konferenciji s ushitom ap. Pavla potvrđujemo u ispovijedanju vjere: Evanđelje je Božja životna obnoviteljska snaga – „To je snaga Božja na spasenje svakome tko vjeruje!“ (Rim 1,16) Navještaj Evanđelja nije prisila, nego treba biti i ostati spasenjska, slobodna i oslobađajuća ponuda otkupljenja po sablazni i snazi križa Kristova. (1 Kor 1,23)
(uvod: Matej Lazar Kovačević, nadglednik)
CRKVA U SVIJETU KOJI TRAŽI SMISAO
Predavač: dr. Carl Simpson, akademski dekan Europen Theological Seminary, Kniebis, Njemačka
(iz predavanja – izdvojeno promišljanje/poruka, 30. rujna 2016)
Dok sam razmatrao temu ove konferencije, učinilo mi se da bi ona mogla implicirati da svijet čezne za smislom a poziv i poslanje Crkve je nužno svjedočiti odgovore. Kao što naslov sugerira, mi – učenici i nasljedovatelji Isusa Krista, trebali bi s punom pažnjom slušati glas Gospodinov i sposobni primati biblijsku objavu, koja nam zauzvrat omogućuje razumijevati što nam svijet i naši suvremenici progovaraju u potrazi za istinom i smislom života.
Volio bih da je to istina, ali dok promatram suvremenu Crkvu, uviđam da mnoštvo njenih članova, pastoralnih djelatnika, čak i pastora, također čezne za smislom. Prečesto postoji veliki jaz u kredibilitetu našeg verbaliziranog, ispovijedanog da vjerujemo ili mislimo da vjerujemo u odnosu naših iskustava i prakse.
Mnogi čeznu za probuđenjem, iako nisu sposobni definirati što probuđenje odista jest. Mnogi žele znati zašto rijetko viđamo čuda ako je Bog uvijek isti?
Čini se da se Crkva udaljila od svoje predanosti evangeličkom Evanđelju, s vrlo malo naglaska na svetost ili Svetog Duha kao takvog. Zabrinut sam činjenicom da mnogi vjernici danas rijetko upotrebljavaju ime Isusa Krista. Govore o Bogu ali se čini da su izgubili spoznaju da trebaju imati osoban odnos s Isusom iz Nazareta kao Spasiteljem i Gospodarom. Premalo je vjernika krštenih Duhom.
Mi smo kršćani – naziv dolazi od Krista. U Djelima apostolskim 11,26 rečeno je da su u Antiohiji učenike prvi puta nazvali kršćanima. Christianos – oblik je umanjenice, značenja mali Krist. Njihovi životi toliko su nalikovali Isusu Kristu o kojem su propovijedali, tako da su njihovi protivnici koristili ovu umanjenicu kao vid ismjehivanja, no bila je zapravo velika privilegija biti poput Gospodina Isusa.
Kao i kod njih, prvih vjernika, naš fokus treba biti na Isusu Kristu. Crkva je Tijelo Kristovo – On je naša glava. Mi crpimo naše usmjerenje iz Njega. Baš kao što je naša glava kontrolni centar naših misli, živčanog sustava i motoričkih sposobnosti. Iz tog razloga Crkva mora biti od i za Krista, voljna da bude usmjeravana i Njime vođena. Mi nastavljamo kontinuitet Njegovog Života kao Tijelo Kristovo, jedno tijelo ali mnogo udova.
Apostol Pavao često se koristio terminom „u Kristu“ da bi opisao našu poziciju. Kad Gospodin Isus uistinu jest Glava i kad upravlja Crkvom u potpunosti, nema sumnje da možemo biti izazov stavovima svijeta i njegovim nevjerničkim aspektima te pružiti odgovor na to kako reagirati na velike potrebe ljudi oko nas. Tada i samo tako Crkva može biti svjesna svoje istinske svrhe i biti osviještena da živi za cilj koji je mnogo veći od nas samih.
BESKRAJNA ČEŽNJA
Sv. Augustin ukazao je na jednostavnu istinu, u svakoj osobi postoji prazno mjesto koje samo Bog može ispuniti. Bog je beskrajan, stoga je dubina čežnje proizašle iz stanja neispunjenosti jedna duboka žudnja, jednako toliko beskrajna. Čovječanstvo pokušava ispuniti tu vječitu težnju nažalost s ograničenim i vremenitim: bilo seksom, drogom i rock and rollom, ili novcem, slavom i karijerom itd. Bez obzira koliko se trudili, raspadljivo i vremenito nas ne može zadovoljiti i krajnji je rezultat toga duboko razočarenje. Kada se to dogodi, takovo stanje vodi do korjenitog nezadovoljstva i tada želimo još više, u nadi da ćemo sljedeći put biti ispunjeni.
Analitički psiholog, Carl Gustav Jung, nudi holistički (cjeloviti) pristup, prema kojem svatko stremi kreirati vlastiti snažni centar (tzv. vlastitost); jer kao što sunce privlači planete oko sebe, naša psiha treba da postane intenzivan osobni centar koji omogućuje integraciju, refleksiju i razvoj misaonog, svetog i duhovnog. Prečesto je religija legalistička i moralizirajuća te uništava naš istinski duhovni život, ali kada bi mogla biti fokusirana na istinski centar, Isusa Krista, mogla bi ujediniti svaku dušu sa svojim iskonskim stvoriteljem i dati joj osjećaj svrhe, pripadanja i ispunjenja beskrajne težnje.
Crkva treba prepoznati izvor svih čežnji – ne samo Bogo-oblikovanu prazninu u nama koja treba ispunjenje, nego i želju da se zadovolji beskrajna potreba za korelacijom s Božanskim.
Gospodin Bog u svojoj božanskoj mudrosti dao nam je otkrivenje/uvid u sebe, na koji se možemo nadovezati: svog jedinorođenog Sina, Isusa Krista. On je poput nas – potpuno čovjek, osim činjenice da je bez grijeha. S njim možemo razviti odnos.
Naš problem je to što često u našem služenju i propovijedima odgovaramo na pogrešna pitanja. Danas još rijetko tko pita: „Što trebam učiniti da budem spašen?“ ili „Kako mogu biti nanovo rođen?“
Umjesto toga ljudi postavljaju egzistencijalna pitanja: „Tko sam ja? Što radim ovdje? Ima li svrhovitosti? Zašto se moj život čini tako praznim?“ Čini se da nismo u mogućnosti, niti smo spremni odgovoriti na takva pitanja.
Gospodin Isus je često na pitanja odgovarao protupitanjem. Duh Sveti omogućio bi mu ne odgovoriti izravno na postavljeno pitanje, već odgovoriti na očajničku čežnju skrivenu iza pitanja.
NIKODEM – Ev. IVAN 3,1-21
Nikodem je došao Gospodinu Isusu. Bio je visoko obrazovana osoba i tražio je istinu. Veoma pobožan čovjek, Farizej i član Židovskog vijeća. Došao je k Isusu u okrilju tame zbog straha da će biti viđen.
Možda se i neki od vas boje da će biti klasificirani kao „jedni od onih“ ili da će izgubiti svoj status u društvu ili svoju neovisnost!
Njegov razgovor započeo je tamo gdje ga je njegova potraga za istinom odvela i s onim što je već znao! Rekao je : „Mi znamo…“ ili je bar mislio da zna …
- Gospodin Isus je činio mnoga čuda
- Ta čuda dala su mu vjerodostojnost učitelja poslanog od Boga Oca
- Gospodin Isus jest onaj kojeg bi trebao slušati
Nažalost, kao Farizej koji se trudio pridržavati 613 zakona a ne samo Deset; bio je među onima čija je legalistička i moralizirajuća religija uništavala istinsku duhovnost.
Njegovo je pravo pitanje bilo: Jesi li ti mesija? – ali kako bi on mogao biti Mesija ako nije prihvaćao bremenitost religije Farizeja?!
Gospodin Isus je Nikodemu ukazao na pogrešan i promašen pristup duhovnosti.
- Nije mogao spoznati ništa bez iskustva nutarnje transformacije (Ivan 3,7)., stoji navod: Ne čudi se što ti rekoh: „Morate se ponovo roditi!“ Nikodem je tada dao primjedbe koje su razotkrile njegov nedostatak.
- On treba Duhovno rođenje.
- Vjetar je mentalna slika/usporedba – vidi njegove efekte ali ne i sami vjetar.
- Zmija je simbol – spasenje po vjeri, ne po djelima.
- Božje spasenje ponuda je temeljena Njegovom ljubavi i milosti a ne našim djelima.
Ovo je vrlo primjenjivo i danas kada je količina spoznaje veća nego li ikada prije u povijesti čovječanstva, ali kao što je James Boice primijetio „ vrsta znanja koja integrira informacije .. i daje značenje životu je nekako čudno odsutna. „
J.J.Packer – „ Poznavanje Boga“ (str 32.) citat: „ Razumijevanje Boga uključuje:
– kao prvo; slušanje i primanje Božje riječi onako kako je Duh Sveti tumači
– drugo; spoznaju Božje prirode i karaktera onako kako se objavljuju kroz Njegove riječi i djela
– treće; prihvaćanje Božjeg poziva i vršenje Njegovih zapovijedi
– četvrto; priznavanje i radost u Gospodinu u Njegovoj ljubavi koju je pokazao pristupajući nam i privlačeći nas u svoje zajedništvo.
Zašto poznavati Boga ?
- To je jedini način ulaska u život vječni
- Uključuje poznavanje samog sebe (samospoznaja)
- Daje nam spoznaju ovog svijeta
- Jedini put prema osobnoj svetosti
- Po spoznaji Boga, Crkva – njezini članovi postaju jaki. Bog je obećao da će ga naći svi koji ga traže!
Mi dolazimo Bogu svemogućemu po Isusu Kristu. Gospodin Isus je rekao „Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.“ Ivan 14,6 i nadalje: „ Nitko ne može doći k meni ako ga Otac ne pozove.“ Ivan 6,44 Ovdje nema kontradikcije jer Gospodin Isus kaže: „Ja i Otac smo jedno“ Ivan 10,30
ŽENA NA ZDENCU – Ivan 4
Ovdje nalazimo još jednu individuu sa dubokim osjećajem čežnje. Ona se nalazi na margini društva u kojem živi, izopćenica – odbačena od svoje zajednice poradi životnog stila.
Ona ima tjelesnu potrebu – vodu, ali po vodu je odlazila samo u podne. Gospodin Isus je također žedan. On koristi svoju potrebu kako bi započeo potpuno neočekivani razgovor. Dok proučavamo ovaj događaj, možemo naučiti puno toga što će nam pomoći da budemo relevantna Crkva u svijetu koji traži smisao.
- redak 7; uvijek možete započeti razgovor s razine naravnog/ovozemaljskog i nastaviti i smjerati razini duhovnog. Malo je ljudi koji doista mogu razumjeti religioznu terminologiju, koncepte i zamisli. Valja nam biti jednostavnima. Ne zbunjujte ljude sa izrazima kao što su „ pod krvlju (pokriven krvlju)“ ili „ jesi li spašen/a?“
- r.9; budite spremni na kulturološke razlike. Samarjanka nije očekivala da bi jedan Židov uopće razgovarao s njom i još manje da bi nešto zatražio. Postoje li ljudi s kojima ne biste razgovarali ili oni ne bi s vama razgovarali ?
- r.10; uvedite duhovnost u razgovor na jednostavan način, čak i ako vas osoba ne razumije u početku. Tražite usporedbe i ilustracije u svijetu oko vas (npr. John Sheperd)
- r.13-14; Obećanje žive vode koja predstavlja Duha Svetog (usporedi Ivan 7,37-39)
- r.15; i tijekom razgovora, Samarjanka je još promišljala s razine ovozemaljskog i tjelesnog, još nije shvaćala. O vodi za koju je Gospodin govorio, ona drži da bi utažila njenu žeđ i ne bi više morala svakodnevno pohoditi zdenac. U ovoj točki Gospodin Isus može nastaviti razgovor jer Samarjanka prihvaća i želi Njegovu ponudu.
- r.16-17; Riječ mudrosti – „Idi zovi svog supruga i vrati se.“ U ono vrijeme muževi su mogli pojasniti stav žena (usporedi 1.Kor 14,35). Riječ mudrosti potiče njen iskreni odgovor: „Ja nemam muža!“
- r.18; Riječ znanja – prakticiranjem duhovnih darova razvija se razumijevanje duhovnog. Uočite (nota bene) – nema osude za njezino grješno stanje! Crkvo, valja nam učiti po primjeru Gospodina Isusa!
- r.20; Njezina osobna nedoumica/pitanje – otkriva pradavni problem koji razdvaja Židove od Samarićana. Gdje je pravo mjesto štovanja? Kako odgovoriti na to pitanje? Postoji li posebno mjesto? Osjećamo se ugodno samo sa osobama koje slično ili isto razmišljaju, nisu različiti u stavovima ili ispovijedanju.
- r.21-24; Jednostavna istina. Niti Samarićani niti Židovi nemaju pravo! (prema tekstu)
- Bog je duh i Njegovi nasljedovatelji su Ga pozvani štovati u Duhu i Istini! Nema isključivo pravog mjesta – valja nam biti ispravnog stava! To je Crkva kakvu trebamo u svijetu koji traži smisao. Crkva koja će štovati Boga u Duhu i istini. „Mihejeva“ crkva (Mihej 6,8) koja će postupati pravedno, ljubiti milosrđe i hodati ponizno s Bogom!
- r.25-26; Samoobjava i otkrivenje Gospodina Isusa kao Krista. Možda je Samarjanka bila prva osoba koja je čula s Njegovih usana: „Ja sam, koji govorim s tobom!“ Ona je povjerovala – ostavila je svoj vrč i vratila se u grad kao svjedok!
- r.39-42 Mnogi su drugi povjerovali zbog njenog svjedočenja.
Isus Krist i nas šalje naprijed, Crkvo – mi moramo biti od i za Isusa Krista! Ići nam je k siromašnima i potrebitima, izgubljenima i usamljenima, prognanima i odbačenima.
(Mt 25,31-40) prihvaćeni, prepoznati kao pravedni i pozvani da primimo vječnu nagradu, zato što smo nahranili gladne, dali žednima piti, ugostili stranca, obukli golog, njegovali bolesnog i posjetili zatvorenika. Učinili smo to jer je bilo pravedno. Da bi mogli reći, kada to učinismo – učinili smo to u ime Gospodnje i za Isusa Krista.
Važnost naše društvene/socijalne službe ne može biti precijenjena! Svijet koji traži smisao vidio je Majku Terezu kako čini navedeno i proglasili su je sveticom. U nasljedovanju Krista, valja nam činiti i naviještati u skladu primljenog poziva.
(Prijevod: D.K./M.P)
