Jedan je pastor proveo slijedeći intervju na ulicama Londona: «Vjerujete li u Boga?» Postavivši to pitanje jedan je čovjek odgovorio: «Ne, ja sam ateist». «Dobro, ako ste ateist recite mi molim vas u kakvog Boga ne vjerujete?” nastavio je pastor. Čovjek pomalo zbunjen pitanjem na koje obično ne nailazi odgovorio je: „Pa, ne vjerujem u dosadnog staroga djeda sa dugačkom bijelom bradom, koji sijedi na bijelim oblacima i svira harfu, boga koji ne dozvoljava ljudima da uživaju u životu, boga koji mirno sjedi i nije ga briga za zlo u svijetu, boga koji jedva čeka da nas kazni i pošalje u pakao!» Pastor ga pogleda pa mu odgovori: «Pa super, ni ja ne vjerujem u takvog Boga!» Čovjek je sada bio još više zbunjen, pa je upitao pastora: «Pa, dobro pastore jeste li onda i vi ateist?»
Ova priča govori o tome kako ljudi ne vjeruju u Boga jer imaju krivu predodžbu o tome kakav je Bog. Tko bi vjerovao u nekakvog udaljenog i staromodnog Boga. Ali o kakvom nam onda Bogu Biblija govori?
Božji Božićni projekt! U evanđelju po Luki 1,5-25 nailazimo na biblijsku priču koja bi nam mogla dati odgovor na ovo pitanje. Radi se o biblijskoj priči koja je u Evanđelju po Luci smještena prije izvještaja o Isusovom rođenju. Ona se nalazi na samome početku Evanđelja po Luci. Riječ je o početku važnog Božjeg projekta o kojemu govori ostatak Evanđelja.
Netko bi mogao upitati: o kakvom sada Božjem projektu govorimo? Oni koji misle da Bog po cijele dane sjedi na svome bijelom prijestolju i dosađuje se, varaju se! Ustvari, Bog je odlučio spustiti se dolje na zemlju jer nije ravnodušan prema patnji koja je zahvatila njegovo stvorenje! Božić ne govori samo o okićenoj jeli i darovima, već je to priča o Bogu koji je odlučio započeti obnoviteljski projekt svoga stvorenja. To će ostvariti tako što će se spustiti na zemlju na način da se rodi kao malo dijete u Betlehemskoj štali.
Ovdje valja primijetiti kako se prije izvještaja o Isusovom rođenju, nalazi priča o rođenju Isusovog preteče i rođaka Ivana Krstitelja, odnosno priča o njegovim roditeljima Zahariji i Elizabeti. Zašto nam je važna ova priča? Uočimo: Zaharija, Elizabeta i Ivan su prvi ljudi s kojima Bog započinje svoj projekt. Tko su ti ljudi na koje Bog računa?
Zaharija i Elizabeta: ljudi velike tragedije! Hajdemo upoznati Zahariju i Elizabetu čitajući 5. i 6. redak:
U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
Mogli bismo reći da je kod njih, barem na prvi pogled, sve idealno. Bili su iz svećeničkog roda i živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima Božjim. Rekli bismo da su to ljudi koji su zaslužili super život.
Ipak, već 7. redak otkriva nešto sasvim drugo. Pravednici često nemaju lagodan život.
No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.
Život Zaharije i Elizabete bio je ispunjen jednom velikom tragedijom: nisu imali djece. S jedne strane oni su već bili stari, a sama Elizabeta je bila nerotkinja, te nije mogla rađati djecu. Židovski su Rabini imali teoriju kako postoje određene skupine ljudi koje nisu dostojne Boga niti Božjega naroda. U prvu skupinu spada Židov koji nema ženu. Kakav je to čovjek koji nema ženu? Zasigurno nešto nije u redu sa njim, mislili su. U drugu skupinu ljudi koji nisu dostojni Boga niti Božjega naroda spada Židov koji ima ženu, ali mu žena ne može roditi dijete. Ne bi nas trebalo čuditi da je Zaharija, baš i na taj dan kada je kao jedan od 20 000 svećenika dobio šansu da služi u Hramu, razmišljao o svojoj tragediji i molio za nju. Nakon ovoga što reći? Tko su ljudi na koje Bog računa u svome projektu?
Bog računa na starce! Uočimo, Zaharija i Elizabeta su bili poodmakle dobi. Valja nam najprije zaključiti kako Bog računa na starce! Ovo bi za mnoge mogla biti čudna ideja. Što je ideal današnjeg modernog društva? Što nam se servira na televizijskim reklamama, na jumbo plakatima, u novinama, na internetu? Serviraju nam se mlada i lijepa lica, vječna mladost, poduzetnost, uspješnost. «To su ljudi koje naša firma traži. Starci, što će nam oni? Kome oni trebaju?» Sve su to glasovi koji se razliježu našim vremenom.
Bog računa na one koji su odbačeni! Fascinantno je ovdje primijetiti kako Bog obrće ljestvicu vrijednosti i počinje cijeniti i uvažavati one koje su svi otpisali. Ako sebe danas vidimo u ovoj kategoriji, ovo je radosna vijest za nas! Dok mislimo da su nas svi otpisali, nemojmo zaboraviti da Bog računa na nas. Pogledajmo čovjeka već od malih nogu. Kada djeca biraju tim za nekakvu igru (nogomet, odbojku, pictionary) koga biraju u svoj tim? Biraju one za koje misle da su sposobniji od drugih. Koga Bog bira u svoj tim? Bog bira one koje su svi odbacili i koji su naizgled bez ikakve nade.
Sretan ishod priče o Zahariji i Elizabeti! Upravo u trenutku kada se činilo da je svaka nada za Zahariju i Elizabetu mrtva anđeo Gabrijel donosi radosnu vijest o tome kako će dobiti Sina:
A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.”
Bog Biblije računa na slabe, odbačene, prezrene i one bez nade! Ako se osjećaš izgubljeno i bez nade zapamti da sa Bogom ne mora biti tako! Ako se osjećaš kao da su te svi odbacili sjeti se da Bog računa na tebe za svoj projekt! On je sposoban ne samo dati ti nadu već i ispuniti je! Što na kraju reći o tome tko je Bog o kojemu govori Biblija? Saznali smo da Bog Biblije računa na starce, na nerotkinje i na jedno maleno dijete. Dakle, Bog Biblije je onaj koji računa na one koje su svi odbacili, na slabe, prezrene i one bez nade, na marginalizirane. On takve uzima k sebi i stavlja ih na jednu novu poziciju. Ovo je prilika za sve nas! Nemojmo je propustiti već dođimo Bogu koji nas ljubi.
Vjerujući ovome Bogu i sami možemo početi drugačije gledati na ljude oko nas. Nemojmo jedni druge mjeriti mjerilima sposobnosti, ljepote ili bogatstva. Zamislimo svijet u kojemu se ljudi mjere po Božjim mjerilima. Božja mjerila ne ukazuju na ono što trenutno jesmo, već na ono što u njemu možemo postati!
(12/2013, propovjed; David Kovačević
Fotografija uz dopuštenje Dorote Santo, http://doroteasanto.deviantart.com/)