Božić – rođenje Kristovo


Božić rođenje KristovoMilost i mir Rođenoga Gospodina – bio sa svima nama! Božić – rođenje Kristovo (promišljanje na temu) Tekst: Ev. Ivan 1, 1 i 14

«U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine!»

Uvod: «Raduj se nebo i kliči zemljo!» riječima Ps. 96,11- temeljeno i na riječima Iz 42,10; «Pjevajte Gospodinu pjesmu novu …!», kršćani pjevaju u vjeri Kristu, sluzi Jahvinom jer On ostvaruje mesijansko spasenje i u svoje kraljevstvo On okuplja ljude iz svakoga plemena, jezika, puka i naroda. Blagoslovljen bio Gospodin Isus u čije ime smo ovdje okupljeni!

– Dragi prijatelji, braćo i sestre u Kristu, mi danas okupljeni na ovom mjestu, priključujemo se tisućama vjernika/kršćana, pokrenutih i rođenih u istini, da je u «punini» vremena prije više od 2000 god., Bog poslao svoga Sina u naš svijet!, dogodio se Božić! Zbio se trenutak u kome je Veliki i svemoćni Bog, postao čovjekom! Vječna Riječ – u Isusu iz Nazareta objavljuje se čovjekom! Božja Riječ – Ivanov Logos, moćna stvaralačka Riječ (čitamo i pišemo to početno R velikim) jer u toj Riječi su nebo i zemlja postali, sve je po Njoj stvoreno! Ta Riječ, što u početku a zapravo i prije početka – oduvijek «bijaše u Bogu» i «bijaše Bogom», u određenom trenutku, u punini vremena «Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama …!» Čudo je to Isusa Krista, čudo je to Božjeg čovjekoljublja i to do te mjere i na takav način da je Bog ušao u ljudsku povijest i postao našim suputnikom!

Prema sv. Augustinu, utjelovljenje nije uzimanje nečega u božansku osobu, nego je čovještvo Isusa iz Nazareta postalo zbog činjenice da Bog želi sebe objaviti/priopćiti stvorenju. To znači da Kristovo čovještvo nije neka vrsta odijela tj. sredstvo koje Bog uzima kao znak svoje prisutnosti. Kristovo čovještvo je stvarno samo-priopćenje Logosa-Riječi, koje vječni Sin uzima i u osobi čovjeka naznačuje. Suština utjelovljenja; smisao Božića je u ovome – «primjerivši se nama», Bog je postao čovjekom, da «nas primjeri sebi» i obdari nas svim božanstvom! (Bonaventura)

Reformator Luter, je naglasio: «Nemam Boga ni na nebu ni na zemlji, niti znam koga, osim onoga tijela koje je počivalo u krilu Djevice Marije. Naš Bog je spoznatljiv samo u tijelu Kristovom!» Možemo zaključiti ovu misao kako je Božić odlučujući Božji iskorak prema čovjeku, u korist čovjeka, na način da Bog postaje čovjekom. Božić je susret Boga i čovjeka. To je Božji za čovjeka, u Isusu iz Nazareta Bog za svakog od nas, i Bog sviju nas! Blagoslovljen Emanuel: „S nama Bog!“Mt 1,23.

– Dragi u Kristu, Božić također znači, kako Bog nikada ne kasni! On nikada ne promaši trenutak, jer je Božji raspored savršen. Božji raspored i naš često se razilaze, (primjerice, skloni smo reći; Bože, izvuci me iz mojih problema, ali odmah)!, On odgovara kako hoće i u svoje vrijeme – ne kasni. Božićno vrijeme je podsjetnik da je Bog djelovao u pravo vrijeme., ap. Pavao piše: «A kad dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga…!» Gal. 4,4. Iz Božje perspektive, postojalo je savršeno vremensko usklađivanje u kojem se zbilo – dogodilo, da je Riječ tijelom postala!
Od početka stvaranja Božjom nakanom čovjek je mogao uživati u prijateljstvu s Bogom. Nažalost, drama grijeha (neposluh) čovjeka stavlja u poziciju otuđenja i neprijateljstva Bogu. Stvoritelj nije ostavio krunu svog stvaranja – čovjeka, upitom «Adame, gdje si»?, (Post 3) otvara plan spasenja čovjeka. Da bi ostvario nakanu obećanog spasenja, Bog kasnije izabire Abrahama, Mojsija, Davida … i nadalje druge, te tako pripravlja put za dolazak svoga Sina! Svetopisamska objava Staroga i Novoga zavjeta naviješta Božju pripravu!

– Možda će tko prozboriti; pa što? Što to znači za mene? Htio bih nam približiti kako je Božje usklađivanje vremena savršeno za sve nas. Nažalost, kao što ljudi Isusova vremena nisu razumjeli Božji način i vrijeme djelovanja, tako je i sa generacijom danas. Naša mjerila nisu Njegova i ne razumijemo, Njegova mjerila i djelovanje je u konstanti savršeno! Možda je baš danas to pravo vrijeme da Bog govori našem srcu, da odgovori na neku našu dilemu, da nas utješi, ojača ili ohrabri. Danas je možda savršeno vrijeme da se i kod tebe što zbude ili postane, jer On je iako Sin Božji – postao sinom Čovječjim, sa svrhom!, da se s nama zbude/dogodi; da njega – Rođenoga primajući u svoje srce, iskusimo božanski zahvat, istinu nanovorađanja i postanemo Sinovima Božjim! Amen! U 12-stoj vrsta čitanog teksta Ivanova Ev. stoji: «svima koji ga primiše podade moć, dade vlast da postanu djeca Božja!» To je božansko čudo utjelovljenja Gospodina Isusa, ruke Gospodnje pružene stvorenju da dođe u naručje svoga Stvoritelja!

Predivo je jedna služiteljica Božja u molitvi ispovijedala: «O vječno i beskonačno Dobro! I ti – trebaš svoje stvorenje? Da, čini mi se, jer se ponašaš kao da bez njega ne možeš živjeti, premda si ti Život, premda svaka stvar ima život od tebe i bez tebe nijedna ne živi … Ti si se zaljubio u djelo svoje i toliko ti se sviđa da si kao opijen za njegovo spasenje; ono ti bježi, a ti ga tražiš; ono se udaljava, a ti se približavaš, bliže mu nisi mogao doći nego se obući u njegovo čovještvo!»

– Doista, nema ljepšeg dara o Božiću od istine da mi, naša djeca, naši susjedi i prijatelji: možemo primiti neprocjenjivi dar Božjega spasenja; postati djecom Božjom, postati sinovima nebeskog kralja! Zato nam braćo i sestre Božić nije samo spomen dan rođenja Isusa Krista, nego temeljna činjenica kršćanske istine. Po njoj naviještamo Radosnu Vijest – Krist Isus dođe na svijet da spasi grešnike! (1Tim 1,15) Ovim nam se predstavlja temeljna poruka Evanđelja; Osoba – Isus Krist, Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama! s naprijed rečenom nakanom Gospodnjom – „ … da se svijet po Njemu spasi! Iv 3,17., blagoslovljeno bilo ime Njegovo!

– Evanđeljem – Radosnom vijesti, razumijemo svrhu utjelovljenja Gospodina Isusa, došao je radi nas i radi našeg spasenja! Sam Gospodin je progovorio: «Sin čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!» Lk 19,10. Netko je rekao: «kad bi se Isus i tisuću puta porodio u Betlehemu a ne i u nama ostali bismo zauvijek izgubljeni»! On je došao za konkretnog, obespravljenog, ugroženog i zbog grijeha izgubljenog čovjeka. Koliko je ovog trenutka nerješivih i osobnih i društvenih problema i u našoj domovini i u svijetu uopće? Naše vrijeme je bremenito i naš mikro i makro svijet otuđujući je više nego ikada. Dopustite, primjerice; statistika utvrđuje posebice za blagdane, multiplicira se broj bolesnika koji odlaze na psihijatrijske odjele, preko 25%. Silne gužve koje nastaju, konzumerizam koji tobože smjera čovjeku – gubi to najdragocjenije – čovjeka samog.
– Što čovjek današnjice smjera? Možda, kamo pobjeći od svega? Poneki si maštaju o mogućem životu na nekoj drugoj planeti, pobjeći negdje daleko!, pitamo se kamo? I Ps. 139,7 propitkuje: «Kamo da idem od duha tvojega, kako da od tvoga lica pobjegnem?» Tema psalma je Bog i čovjek, i razmatra se u odnosu osobnog iskustva Božje stvarnosti, malenog čovjeka i neizmjernog Boga!

Hajdemo zato pogledati evanđeoski izvještaj u Lk 19, jer nam svjedoči svrhu dolaska Gospodina Isusa! Ta On je došao k nama, jer mi nemamo kamo otići, nemamo kamo se izmjestiti da bi se riješio temeljni razlog našeg nemira i naših nevolja. Temeljna je potreba da se čovjek u grijeh pao – izmiri sa svojim Stvoriteljem i na taj način dođe u ispravan odnos i sa samim sobom i sa bližnjim, bratom čovjekom, sa svekolikim stvorenjem Božjim!

– U širem kontekstu spomenutog mjesta ev. po Luki, nakon zaključka službe u Galileji, tamo gdje se nalazio i rodni grad našeg Spasitelja, Nazaret, Gospodin Isus odlazi u Jeruzalem na posljednju Pashu. Tamo će se On predstaviti u slici Pashalnog janjeta, cijena otkupnine za život grešnika. Pashalno je slavlje izraz iščekivanja novog izlaska za konačno oslobođenje!

Gospodin se zaustavlja u Jerihonu kako bi pružio ruku cariniku, imenom Zakej! Bio je nadcarinik, za sunarodnjake svojom službom je neprihvatljiv i preziran, osim toga, bilježi ev. Luka, nazivali su ga i «grešnikom». Pretpostavka da je njegova karakterna osobina time naznačena u sklonosti za loše. Gospodin je takvima došao, ističe Luka – grešnike je došao spasiti!

– Može nam se učiniti kako je Zakej sam od sebe, ili na vlastitu inicijativu tražio Gospodina. Valja nam imati na umu kako grešnici nikada ne traže Boga sami od sebe, (Rim 3,11), nema pravedna, niti jednoga tko bi Boga tražio!» Istina je – G. Isus je njega potražio!, podigao pogled prema stablu na koje se Zakej uspeo i pozvao ga: „Siđi brzo! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući!

U svome prirodnom palom stanju, mi smo mrtvi u prijestupima i grijesima (Ef 2,1) isključeni smo iz života Božjega (Ef 4,18) i stoga i potpuno nesposobni da sami tražimo Boga!

– Mi se okrećemo Bogu pozivom Njegove suverene milosti i snagom Duha Svetoga koji pripravlja srce naše da se u njemu dogodi Spasitelj!» Prorok Jeremija je navijestio: «Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim!» (Jer 29,13) i to načinom da Duh Sveti svjedoči čovječanstvu o Božjem planu i spasenju u Isusu Kristu (Dj 5,30-32) i pokazuje svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda!“ (Iv 16,8) Osvjedočujuća sila je u milosrđu i ljubavi Božjoj koja pripravlja naše srce da Gospodinu zavapimo!

Navedenim možemo zaključiti kako inicijativu Zakeju za susret s Gospodinom u njegovom unutarnjem biću raspuhuje Duh Sveti. Tog čovjeka niskog rasta, neprihvatljivog u društvu, sa silnim bremenom na savjesti, unutarnja inicijativa usmjerava, očajnički je trebao vidjeti G. Isusa. Nije mu više bilo do dostojanstva, uspeo se na drvo i stablo mu je dalo dobar pregled na povorku koja se kretala za G. Isusom. Zakej je trebao vidjeti Isusa ali nije imao pojma da je zapravo G. Isus s nakanom njega vidjeti i doći mu u posjet!.

– U navedenom događaju za razumjeti nam je to savršeno vrijeme u koje Bog djeluje, za koje smo napomenuli da postoji svakome od nas! Gospodin je imao božanski dogovoreni sastanak sa ovim čovjekom. Naprijed rečeno: «Zakeju, brzo siđi, danas mi je proboraviti u tvojoj kući!» razumijemo kao poziv ne nekakvu zamolbu. Gospodin je rekao: «Dolazim, moram doći!» Zakejevo srce je bilo pripremljeno prema božanskom rasporedu i savršenom vremenu.

– Prisjetimo se i čitanog retka: «U punini vremena, odasla Bog sina svojega!» Srce Zakeja je u tome božanskom rasporedu bilo spremno ugostiti Gospodina! Vjerska elita i narod su prigovarali: „Grešniku je svratio u kuću“, u svojoj sljepoći nisu shvatili da je G. Isus došao tražiti i spasiti grešnika.

Po ulasku u Zakejevu kuću G. Isus naviješta spasenje! «Danas dođe spasenje kući ovoj!» (Lk 19,9). Valja nam razumjeti da termin danas – nosi značenje kako stoji pisano: «Evo, sada je vrijeme milosno, evo sada je vrijeme spasa!» (« Kor 6,2). Spasenje je svima ponuđeno, doklegod traje ovaj život, spasonosna je prilika i ponuda čovjeku. Zato bi mogli uskliknuti: «Danas, kada čuješ glas – ne budi tvrda srca!» (usp. Heb 3) – Zakej je iskoristio svoj danas; on Isusa iz Nazareta naziva Gospodinom!, ispovjedio je svoje grijehe i njegovo biće svjedoči blagoslovljeno Božje spasenje! Zakej je povjerovao u Gospodina i doživio-vidio je slavu Jedinorođenoga. Njegovo srce je promijenjeno u odnosu na Boga – promijenilo se i u odnosu na bližnje, bio je novi čovjek. Stoji pisano: «Milošću ste spašeni, Božji je to dar, u Kristu smo promijenjeni za dobra djela koja je Bog pripravio da u njima živimo!» (usp. Jk 2,14-26). To je i svrha spasenja – spasonosne vjere u Krista, potpun preobražaj, osoba s novim srcem!, jer «Tko je u Kristu, novi je stvor!» Promijenjeni Zakej je nositelj i svjedok novih vrijednosti.

Zaključak, Gospodin i danas poziva: «Evo stojim na vratima i kucam!» (Ot 3,20). Vjerojatno ste toliko puta čuli priču, da je umjetnik/slikar duhovito i vjerno prenio ove riječi na slikarsko platno. Na slici je naslikao Gospodina Isusa kao stoji pred vratima i kuca. Kad je slikarev sin pogledao sliku, bezazleno je spomenuo ocu: «Oče, ova slika ima pogrešku. Zašto, upitao je otac?, zato jer na vratima nedostaje rukohvat i taj čovjek ne može unutra! Sinko, odgovorio je otac, ono što se tebi čini pogreškom posve odgovara istini. Ovaj čovjek predstavlja G. Isusa. Vrata se otvaraju iznutra u ljudsko srce, rukohvat je unutra i iznutra se moraju otvoriti!»

– Poticani milošću Božjom, otvorimo vrata svog života Gospodinu, dajmo da On u nama bude živi djelujući Bog, jer u Njemu je sva punina Božanstva i po Njemu je moguća punina našeg života! On se treba dogoditi u nama i vladati našim životima. «On će ući u tvoj život kada se vrata srca otvore i moći ćeš uživati u zajedništvu s Njim!» (ot 3, 20 2/2). Budeš li vjerovala, rekao je G. Isus Marti, a to može progovoriti i nama: «vidjet ćeš slavu Božju!»

– Dragi prijatelji, čestitanja Sretnog Božića i Nove Godine neće biti samo pusta frazeologija već stvarnost po Utjelovljenom kada On uđe u naš život! Naša ljudska povijest po Kristu se podiže na novu razinu – vrijednosti kraljevstva Božjeg! Blagoslovljen vam bio Božić i blagoslovljena Nova Godina s milosnim darovima U Kristu Gospodinu našemu! Amen!

 

(12/2013, propovjed; Matej Lazar Kovačević, nadglednik.
Fotografija uz dopuštenje Dorote Santo, http://doroteasanto.deviantart.com/)

 

 

“Evo stojim na vratima i kucam! (Otkrivenje 3,20)”