Vinkovci, 7. kolovoza, 2022. – u pastoralnom centru Crkve Božje u Vinkovcima, održano je zajedničko bogoštovlje s obredom vodenog krštenja. Domaći tim služio je u pjesmama slavljenja, a s duhovnim recitacijama poslužilo je nekoliko sestara. Nadglednik Matej Lazar Kovačević govorio je iz Psalama 23,6 na temu; Dobrota i milost Tvoja pratit će me u sve dane života. Iako je patnja sastavni dio života svakog čovjeka, iskreni vjernik snagu pronalazi u istini da Božja dobrota i vjernost ga uvijek prate, čak i u trenucima kada to ne razumije.
Obred vodenog krštenja učinio je domaći pastor David Hvala. U vjerovanju Crkve Božje točka 10. navodi da; Vjerujemo u vodeno krštenje podronjenjem. Svi koji se pokaju trebaju biti kršteni u ime Oca, Sina i Duha Svetog. Grčka riječ za vodeno krštenje je baptizo što znači potpuno uroniti, podroniti. Vodeno krštenje je izjava vjere jer vjerom u pomirujuću smrt i uskrsnuće Isusa Krista; vjernici su opravdani, učinjeni pravednima i pravednost samog Isusa Krista stavljena je u njih, na temelju vjere srca.
Krštenje je tako znak Božje djelatne milosti izlivene za nas u Kristu, znak je Božjeg milosrđa koje temelji odluku vjere našeg bića. Prema tome, krštenje u vodi znači da smo kršteni u samog Isusa Krista a ne u neku određenu denominaciju. Time smo, tvrdi apostol Pavao, djeca Božja jer smo se krštenjem obukli u Krista (Gal 3,26-27), koji predstavlja ostvarenje krštenja, te smo po Njemu sudionici u svim Njegovim blagoslovima.
Tvrdimo stoga, da biblijski shvaćenom krštenju, prethodi vjera pojedinca. Vjera, iako dolazi odozgo kao Božji neizrecivi i neočekivani dar, ona nalazi u našem biću svoj oslonac. Dolazi kao odgovor težnjama cijeloga našeg bića; ne samo kao odgovor razumskim zahtjevima, već ona daje odgovor i zahtjevima srca i osjećaja. Stoga, vjernik se ne rađa, on to milošću Božjom postaje! Vjera je ključna u procesu biti vjernikom.
Priznanje vjere nije puka obredna formalnost, nego izraz čvrsta povjerenja u Isusa Krista. Bez vjere i pokajanja, bez priznanja Krista za svojeg Spasitelja i Gospodina, uranjanje u vodu je bez ikakva značenja. Nemoguće je biti pripadnik Božjeg naroda bez osobnog ispovijedanja vjere, « … jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog … !» (Heb 11,6) Stoga nam u navještaju Radosne vijesti ostaje ne iznevjeriti temeljno poslanje Crkve: «Pođite dakle i navijestite, krštavajući… ! »
Svi nazočni su u zaključku uživali u pripremljenom domjenku.
U Vinkovcima, 7. kolovoza, 2022.
David Hvala, Pastor
Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. (Ps23,6)
Središnji redak Ps 23, Davidova je izjava nade i vjere da će unatoč svim njegovim okolnostima, biti u pratnji Božjeg blagoslova: dobrote i milosti, ne jednokratno – već sve dane života njegova! U ovo naše vrijeme, svjedočimo da hod pojedinaca i naših društava, bremenit je pratnjom nesigurnosti i neizvjesnosti, i vjernika mogu pratiti strah, briga, kušnje, sumnja.
Ali David sa sigurnošću izjavljuje da će njega Božja dobrota i milost pratiti uvijek. »Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge« (r. 6, K. S.), klicao je David usprkos svemu. Kao pastir, David je shvaćao da ovo uparivanje dobrote i milosti isključivo dolazi od Jahve – Boga Stvoritelja i održavatelja svakog života.
I evangelizator Charles Spurgeon, iskustveno je potvrdio : »Za tmurnih zimskih dana i sunčanih ljetnih dana, Dobrota Gospodnja zadovoljava naše potrebe, a milost Njegova briše naše grijehe.« Zato nam je s početka ovog susreta molitvom izgovarati: Oče naš, hvala Ti što nas pratiš s dobrim namjerama i neizmjernim blagoslovom – Tvojom dobrotom i milosti. Amen!
Mojsije je također imao objavu i iskustvo Božje dobrote i milosti. U oblaku Božjega prisustva Gospodin je Mojsiju otkrio Svoj karakter: «Gospodin se spustio u oblaku, stao pokraj njega i izgovorio Ime: “Jahve!” Zatim je prošao ispred Mojsija, govoreći: “Jahve! Jahve! Milosrdan i milostiv, suzdržan na ljutnju, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje ljubav, oprašta zloću, neposluh i grijeh. No krivca ne ostavlja nekažnjenog … !» (Izlazak 34,5-7)
Nadalje, u vrijeme SZ proroka u Izraelu, Izaija je ispovijedao: „Slavit ću ljubav Jahvinu, slavna djela njegova – za sve što nam Jahve učini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi.“ (Izaija 63,7) Usred svega grijeha, otpadništva i buntovništva u Izraelu, Izaija je uspio pogledati duboko u vlastito srce i prisjetiti se objave o Božjoj istinskoj naravi. Vikao je tada: «Gospodine, sagriješili smo protiv Tebe i ožalostili Tvojega Duha Svetoga. Ali spasi nas ponovo Svojim milosrđem. Svoju milost upravi k nama, jer Ti si prepun ljubavi i dobrote.»
+„A Ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati, dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.“ (Ps 40,12)
Božja riječ doziva nam u svijest temeljnu temu koja uvijek nadom i vjerom podiže ljudski duh: podsjeća nas da je Bog dobri Pastir i milostiv ljudskom rodu. To znači da Bog želi najbolje za naš život, da nas želi voditi na dobra polja, gdje se možemo hraniti i počinuti; ne želi da se izgubimo i propadnemo, već da prispijemo cilju našega puta, a to je punina života.
To je ono što svaki otac i svaka majka žele svojoj djeci: dobro, radost i životno ostvarenje. U Evanđelju se Gospodin Isus predstavlja kao Pastir izgubljenih ovaca doma Izraelova. Evanđelja svjedoče Njegovo pastirsko nastojanje za sve ljude: “kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu” (Mk 6, 34).
Gospodin Isus u sebi utjelovljuje Boga Pastira – svojim načinom navještaja Radosne vijesti i svojim djelima; brigom za bolesne i grešnike, za sve koji su “izgubljeni” (usp. Lk 19, 10) da ih ponovno odvede na sigurno, u Očev dobri i milosrdni zagrljaj. Općenito se može reći da milost i dobrota označava i izražava Božju okrenutost, milosrdnu i vjernu upravljenost čovjeku. Spomenuli smo da već SZ objavljuje; milost jest naklonost i dobrohotnost Gospodnja prema stvorenju, prema čovjeku. Njegova je milost u isto vrijeme milosrđe za čovjeka i nesebična vjernost, nježnost i privrženost koja može ispuniti sve čovjekove težnje.
Imamo snažni primjer u (1 Sam 1,18), žena imenom Ana (nije mogla imati djece), molitvom je izlijevala svoje biće Jahvi/Gospodinu: Neka službenica tvoja nađe milost u očima tvojim! Primila je odgovor po dobroti i milosti Gospodnjoj, jasno je svjedočila: „ … moj je sin milosrdni Božji dar!“ i odlučno je kasnije posvetila život svog sina Bogu! Povijest Izraela svjedoči o veličanstvenoj proročkoj službi Samuela.
+ Temeljna sveto-pisamska poruka, poruka Radosne vijesti/Evanđelja jest – da Bog u svome Sinu Isusu Kristu djeluje u korist čovjeka, i to iz nezaslužene ljubavi, dobrote i milosrđa prema svim ljudima. Tako je i sama vjera (vjera u Isusa Krista, Sina Božjeg i Spasitelja) milost, nezasluženi dar Božje dobrote u nastojanju oslobođenja čovjeka od njegove grešne prošlosti te mu omogućuje zajedništvo s Bogom Stvoriteljem i Spasiteljem.
Biblija kaže (Rim2,4) da nas dobrota Božja na pokajanje vodi. Kad govorimo o Božjoj milosti i dobroti, valja nam shvatiti i vjerovati da je ona stvarna – nije izmišljena, to je jedina vrsta stvarne dobrote koja postoji. Za ap. Pavla govor o milosti i dobroti je posebno važan, u središtu je njegova teološkog promišljanja. Ona je preobilni i potpuno nezasluženi Božji dar koji je „jači” od grijeha te omogućuje vjerniku novi život u Bogu, s Bogom i s ljudima.
Izvor milosti je Božja ljubav u Isusu Kristu, koja nas pomiruje i posvećuje, obogaćuje nas darovima Duha Svetoga. Ap. Pavao, označava izrazom milost i događaj smrti i uskrsnuća Isusa Krista, jer se po Njemu objavljuje Božja dobrohotna ljubav, po Njemu primamo: oproštenje grijeha, opravdanje i novi život u Duhu. Otvoriti se i prihvatiti Božju inicijativu moguće je isključivo po Isusu Kristu u snazi Duha Svetog. Ljudsko biće postaje tada sudionikom i svjedokom kraljevstva Božjeg. Izvan Kraljevstva ostaju oni koji odbijaju Božju dobrotu i milosnu inicijativu.
+ I nama Riječ Gospodnja progovara: „Naša se duša Gospodinu nada, On je pomoć i zaštita naša. Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!“ (Ps 33). Što znači »uzdati se u Gospodina«? Oni koji se uzdaju u Gospodina svjesni su svoje krhkosti i prolaznosti i sav svoj život polažu u Božje ruke. Sve ono tko jesu, sve što su radom svojim stekli, sve dobro i loše stavljaju pred Gospodina.
No, od Njega ne traže da im bude bolje i da uživaju u ovome životu, traže da Njegova dobrota i milost bude nad njima. Imaju toliko povjerenje u Boga da primaju od Njega sve što im dadne. Biti u Božjoj dobroti i milosti – ne znači uživati u ovome životu bez muke i životnih napora. Naprotiv, patnja i napori su stvarni i mogu u životu vjernika biti fokus na Gospodina i otkriće Božjeg zauzimanja za njih. (s razlogom, ovih dana me liječnik specijalist osječkog KBC-a pitao: kako biste vi definirali patnju?)
Uzdanjem u Gospodina otvaramo se Božjoj dobroti i milosti, Božjemu pogledu koji u gorkim situacijama života daje sigurnost da je Bog s nama, da nas prati svojom ljubavlju. Uzdajmo se i mi uvijek u Gospodina i nemojmo da nas patnje života pokolebaju na tom putu predanosti. Gospodin Isus je jasno naznačio: „Ovo sam vam rekao da biste u meni imali mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se, Ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16, 33).
U zaključku: Kao što smo na početku čuli – Božja riječ doziva nam u svijest temeljnu temu koja nas uvijek očarava: podsjeća nas da je Bog Pastir ljudskog roda. To znači da Bog želi najbolje za nas život, da nas želi voditi na dobre poljane, gdje se možemo hraniti i počinuti; ne želi da se izgubimo i propadnemo, već da prispijemo cilju našega puta, a to je punina života.
Kako se bolje otvorimo i iskusimo Božju milost i dobrotu, mi ćemo Gospodina u svakom danu i dionicama svoga puta slaviti, umjesto da se tužimo. Zašto ne bi odjekivali glasovi duhovnih pjesama u dane našeg putovanja? … Valja nam istraživati Božju riječ, razmišljati i moliti se – ispovijedati: „Gospodin je naš pomoćnik.“ Nitko se nikada nije uzalud pouzdao u Boga. On nikada ne razočarava one koji se oslone na Njega. Kad bismo radili posao koji nam je Bog dao, kad bismo hodili Kristovim stopama, naše bi se srce preobrazilo u svetu harfu čija bi svaka žica odjekivala hvalom i zahvaljivanjem Onome koga je Bog poslao da na sebe uzme grijehe svijeta. (Review and Herald, 5. svibnja 1910.)
+ Kršćani su pozvani biti svjedoci Gospodnje dobrote i milosti! Kao što je sam Gospodin Isus objavio
i svjedočio Očev karakter, tako je i nama biti svjedocima puku u kojem obitavamo i živimo. „Kao što si ti mene poslao u svijet, ja njih šaljem u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.“ (Iv 17,18-19) “I mi djelujemo, ali djelujemo sudjelujući s Bogom koji djeluje pretječući nas svojim milosrđem. Pretječe nas da nas ozdravi, a potom nas prati da ozdravljeni očvrsnemo. Pretječe nas da bi nas pozvao i pratit će nas da nas proslavi. Pretječe nas da bismo u pobožnosti živjeli, a pratit će nas da bismo s njime vječno živjeli, jer zasigurno bez njega ne možemo ništa.” (Sv. Augustin) Amen!
U Tordincima, 6. kolovoza 2022.
Matej Lazar Kovačević, nadglednik