U nedjelju, 29. lipnja, u pastoralnom centru Crkve Božje u RH u Vinkovcima održano je zajedničko bogoslužje, kao i svečanost prinošenja djeteta Grgura Antonija Gospodinu Isusu.
U svečanom i radosnom ozračju, uz domaćeg pastora Davida Hvalu – sve prisutne je pozdravio Matej Lazar Kovačević, nadglednik Crkve Božje u Republici Hrvatskoj. U nadahnutom je govoru istaknuo kako je Nebo posložilo da svečanosti i zajedništvu vjernika u Vinkovcima prisustvuju i gosti s istoka i zapada, sjevera i juga. Uistinu, dan prije u Vukovaru, na 41. Dolini blagoslova, nastupili su izvođači iz Leusdena (Nizozemska), Samobora, Iloka, Cerne. Većina je njih došla i u Vinkovce na svečanost blagoslova i posvećenja djeteta, kao i vjernici iz bosanske Posavine, gošća s Filipina – tako da se s pravom može reći da je gostiju bilo sa svih strana svijeta.
Pastor Kovačević je posebno zaželio srdačnu dobrodošlicu Zlatku i Ivani Tuzlak, roditeljima Grgura Antonija, kao i ostalim vjernicima iz bosanske Posavine. Naglasio je da su braća i sestre, kao i stanovništvo u tom dijelu Bosne i Hercegovine, samo prije nekoliko tjedana prolazili strahote prouzročene nezapamćenim poplavama. Za razliku od tadašnjeg gorkog iskustva, danas će prisutni vjernici imati priliku doživjeti radost koja preplavlja dušu: dijete, koje je tek nedavno došlo na svijet, bit će u molitvama blagoslova predano u ruke Božje, kao i u naručje zajednice.
Među nazočnima na bogoslužju bio je i Anto Curić, čija je kuća također stradala tijekom naleta vodenih valova. Premda je mnogima nesebično pomagao gdje god je za to bila prilika, našao se u okolnostima da sam treba pomoć – u toj mjeri da je trebao i bocu pitke vode. Crkva je nastojala konkretno pomoći i mnogim obiteljima na stradalim područjima u tijeku kriznih situacija, a to nastavlja i u novonastalim okolnostima, kad se saniraju štete i obnavlja život. Uz pomoć u hrani, čišćenju i saniranju poplavljenih objekata vjernici nastoje potaći na pouzdanje u Gospodina i biti svjedočanstvo da je Bog živ te da brine o potrebitima.
Molitvu blagoslova djeteta predvodio je dr. Peter Kuzimič, poznati teolog i dekan Visokog ev. učilišta u Osijeku – posebni gost ove svečanosti. Podsjetio je na odnos Gospodina Isusa prema djeci. Neki su iz mnoštva naroda, prilazili Gospodinu s djecom i zamolili ga da položi ruke na njih i pomoli se. Njegovi su učenici pomislili da će djeca biti samo smetnja. No, Gospodin Isus je djecu pozvao k sebi a učenike opomenuo riječima: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” (Mt 19,13-14) Nakon toga je Gospodin Isus stavio ruke na djecu. Po tom primjeru, i dr. Kuzmič je uzeo u naručje malog Grgura Antonija i izrekao molitvu blagoslova. Držeći dijete i dalje u naručju, upitao je cijelu zajednicu hoće li, uz roditelje Zlatka i Ivanu Tuzlak iz Grebnica u Posavini, brinuti o njemu, posebno o njegovom duhovnom rastu. Uz izraze prihvaćanja dobio je potvrdan odgovor. “Ti nisi Grgur Ninski”, dodao je simpatično, “ali si Grgur – Posavski!” To je bio uistinu iznimno dirljiv trenutak za sve nazočne.
U pratnji dr. Kuzimiča, bila je i Bettina Marayag, vrlo aktivna kršćanka i humanitarna aktivistica. Duboko dirnuta i puna suosjećanja prema stanovništvu u poplavljenom području, htjela se osobno upoznati s Antom i svima onima koji su stradali i bili očevicima razornog izlijevanja rijeke Save. Tijekom domjenka, priređenog nakon bogoslužja u prostorijama crkve, slušala je pažljivo njihove potresne priče i obećala da će se zauzeti za njih i pomoći, koliko god joj to bude moguće.
Nenad Jambrović, gost propovjednik iz Samobora, govorio je na temelju odlomka iz Ivanovog evanđelja, o ženi uhvaćenoj u preljubu (8, 3-11). Naglasio je da smo kao ljudi spremni olako uzeti kamen i baciti na drugoga a pritom sebe smatrati pravednima. Isus ne odobrava grijeh te nas želi od njega osloboditi – ali nas također želi osloboditi i od grijeha koji činimo kada brzo i nepromišljeno osuđujemo bližnjega.
Postavio je upit:”Spremni smo brzo osuditi, no jesmo li spremni i brzo oprostiti?” Isus nas želi osloboditi upravo i od tog grijeha naglog osuđivanja i učiniti nas slobodnima. Ta je sloboda sadržana i u retku: “Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni.” (Iv 8, 36)
Dio njegove poruke bila je i priča iz vremena ropstva u Americi. Na trgu su prodavali mladu crnkinju. Abraham Lincoln je ovu robinju otkupio i rekao joj da je slobodna. U početku to nije shvaćala pa joj je morao ponavljati: “Mlada damo, vi ste slobodni!” Zatim je zapitkivala može li govoriti slobodno, može li biti ono što želi, može li ići kamo god poželi. Nakon potvrdnog odgovora u suzama se obratila Lincolnu: “Onda želim ići s vama, gospodine!” U zaključku je propovjednik iz Samobora naglasio odgovornost zajednice i vjernika u prenošenju poruke o slobodi, koju Krist donosi onima koji su pritiješnjeni osudom i životnim okolnostima. “Naši napori koje činimo da ljudima prenesemo Radosnu vijest o slobodi”, naglasio je, “mogu doprinijeti da ljudi iz našeg okruženja kažu: ‘Gospodine Isuse, želim ići s tobom’.”
Zajedničko je bogoslužje bilo poput predivnog djela Božjeg tkanja zahvaljujući i gostima glazbenicima. Zajedno s domaćim sastavom, povezivali su govorne cjeline. Nizozemski glazbenik Koos Vis je na vrlo dinamičan i kreativan način vodio domaće glazbenike u pjesmi slavljenja “Fear Not” (Ne boj se). Na vrhuncu zanosa, otpjevao je i Gospodnju molitvu (“Oče naš”) na tako snažan i Duhom Svetim prožet način da je prisutnost Božja prožimala srca. Glazbeni se sastav “Nebo” iz Samobora uistinu pobrinuo da nazočnost neba ne bude samo u njihovom nazivu već i u njihovom glazbenom umijeću – pjevali su srcem i dušom. Otpjevali su nekoliko pjesama, koje su bile autorski radovi Nenada Jambrovića i Ervina Budiselića. Uz njih, sastav su još sačinjavali: Mihovil i Kornelija Dorotić te Zorica Jambrović.
Ovom je skupu bio nazočan i novinar s poplavljenog posavskog područja – gosp. Đuro Kesić Pole. Objavio je knjigu Kad život priča priču, a među pričama je i osvrt na misijsko djelovanje zajednice vjernika Crkve Božje, pod nazivom Ćembo i Crkva Božja!
Na kraju treba istaći: premda je tijekom ovog zajedničkog bogoslužja bilo osvrta i na teškoće, koje su nastale u poplavljenim područjima, samo bogoslužje i zajedništvo, koje je uslijedilo nako
n toga, doživjelo je neku drugu vrstu poplave – poplavu Božje milosti i Njegovog dodira u srca prisutnih. Osjetilo se da prisutni u dubini duše izgovaraju: “Gospodine, želimo ići s tobom.”
(04/07/2014, Vladimir Pšenko, suradnik)
