Promišljanje o slušanju glasa/riječi Gospodnje! (Mt 17,5)


           Čitali smo redak iz konteksta prema zapisima sinoptika – Mateja, Marka i Luke, kao i ap. Petra u 2Pet., o događaju preobraženja Gospodnjeg. Ap. Petar, u svoj poslanici (2Pet 1,16-18) progovara da njegovo svjedočanstvo ne počiva na »izmudrenim pričama«, nego se temelji na osobnom doživljaju, bio je »očevidac Njegova veličanstva«, bez sumnje se misli na preobraženje Gospodina Isusa.

Preobraženje Gospodinovo na poseban način svjedoči istinu o Isusu iz Nazareta, On je Mesija Sin Božji. Po događaju svoga preobraženja je otkrio preobražavajuću snagu uskrsnuća i ljepotu nebeske slave kojoj se nadamo – jednom biti dionici, za koju je ap. Pavao napisao da ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo, to je Bog pripravio onima koji Ga ljube! (1Kor 2,9)

– Prema evanđelistima, po dolasku na goru, Gospodin Isus se pred učenicima preobrazio, pokazao im se obasjan sjajem, a tada su se pojavili Mojsije i Ilija, razgovarali su s Njim. Lice mu je bilo tako sjajno i haljine tako bijele, da je Petra to toliko zadivilo, htio je ostati ondje i progovorio je: dobro nam je ovdje biti! Uto se s neba začuo glas: “Njega slušajte“ (r. 5). To su riječi našeg nebeskog Oca, pozvao je apostole i nama danas isto progovara: “Njega slušajte jer je moj ljubljeni Sin”.

A) U svim izazovima našeg vremena, u svijetu s toliko konfuznih glasova, evo snažnih Riječi i obvezujućeg poziva: “Slušajte Gospodina Isusa!”. Možemo učiniti malu samoanalizu: Jesam li sposoban slušati, čuti i primiti riječ? Mogu li se zaustaviti, ostaviti posao koji radim, samo kako bih čuo što netko govori? Kakav bi me to glas privukao i o čemu bi govorio? Što mene zanima?

Kao ljudska bića, svi mi čeznemo čuti dobru vijest, težimo za komunikacijom koja nas izgrađuje i otvara naše biće u životnoj radosti i svrsi našeg hoda. Jer kad nešto čujete, donosite odluku; vjerovati ili ne!? Kao ljudsko biće, duboko u sebi čeznemo i za dubljom povezanošću s Bogom. Želimo čuti Njegov glas, iskusiti Njegovu prisutnost i znati da je On s nama u našemu životu.

Riječ Božja, to je Riječ kojom se Bog, koji je među ljudima, obraća svim ljudima (razabrali je oni ili ne) riječ koju je izgovorio, koju izgovara i koju će izgovoriti. To je riječ Njegova čina na ljudima, za ljude, s ljudima! … Bog djeluje, a time što djeluje, On i govori. Njegova se Riječ događa!“ (Kar Bart, o Božjoj Riječi, Uvod u evangeličku teologiju, Teološki fakultet, „Matija Vlačić Ilirik“ Zg 2007.

 – Kako to možemo postići?, kako možemo posred buke i često kaosa pretrpanoga života čuti Božji glas, ili da ovako postavimo: Kako to ‘dolazi riječ Božja’? Poneki svjedoče da čuju što im Bog poručuje, a neki ne? Gospodin Isus govori i danas, Božji govor odzvanja svaki dan, snaga Njegove riječi u biblijskoj objavi progova i svaki dan ljudsko biće je pozvano i može Boga čuti i poslušati.

Svaki dan Bog čovjeku daje novu priliku da Ga dodirne, da ga Njegov govor promijeni i očisti, da mu Njegov govor skine lance koji ga sputavaju. Svaki dan, dok smo na stazi ovozemaljskog proputovanja, nova je prilika da sa sebe osoba skine jaram grijeha i primi dar slobode. Čitanje i razmatranje Svetog pisma, može se nazvati i slušanje Boga po čitanoj Riječi.

Kad osoba čita Sveto Pismo, može imati iskustvo kao da mu sam Gospodin Isus govori, da upozorava na krive odluke i djela, osnažuje ga Duhom Svetim i usmjerava stazama pravim! Biblija nije samo knjiga u kojoj se govori o Bogu, ona je Knjiga u kojoj Bog govori čovjeku. Taj govor treba znati slušati i čuti, čitati i prihvatiti. Biblijski tekst je Božji govor koji se uvijek čuje i koji odjekuje kroz sva vremena, jednako tako u ovo naše danas.

Po čitanoj Riječi Gospodin progovara i pitanje je – čujem li to? Što mi želiš reći Gospodine, za moj konkretan život, možda kao učenika, studenta, zaručnika/ce, kao ocu ili majci, bračnom supružniku, poslodavcu ili posloprimcu, onom koji je na vlasti? Valja nam prihvatiti, to je uvijek egzistencijalni susret sa Živom Riječi koja progovara u stvarnoj situaciji u kojoj jesmo. Valja nam biti u poziciji iskrenog slušatelja, poput mladog Samuela i biti spremnima reći: Govori Gospodine, želim jasno čuti što mi poručuješ! (1Sam 3,10)

B) Jedna od najvećih dobrobiti našeg spasenja trebala bi biti ta stvarnost – da čujemo kako nam Bog osobno govori. „Riječ Božja stoga je Evanđelje, dobra riječ, jer upravo dobri čin Boga nalazi u toj riječi svoj izričaj … ta riječ se utjelovila u Kristu Izraelovu i ta Riječ u svojoj cjelovitosti je Riječ koju treba poslušati i na to što treba odgovoriti …!“ (Kar Bart, o Božjoj Riječi, Uvod u evangeličku teologiju, Teološki Fakultet, „Matija Vlačić Ilirik“ Zg 2007.)

Bez ove istine, ne možemo niti imati osobni odnos s našim nebeskim Ocem, bez te stvarnosti možemo se pogubiti na putu vjere i zadaće koju imamo! Koliko je danas među onima koji se zovu kršćanima; povrijeđenih, pogubljenih i razočaranih, u zamci svojih izgubljenosti, jer nisu slušali Glas svog Spasitelja i Gospodina!

– Neprocjenjivo je naučiti jasno razlikovati Božji glas. Umjesto da slijepo idemo kroz život, možemo imati mudrost i zaštitu koja dolazi od Božjeg vodstva. Ne postoji osoba koja, primajući jasnu Riječ Gospodnju, ne bi mogla imati radikalno mjenjen život – slušanjem Božjeg glasa. Gospodin nam neprestano govori i usmjerava nas, nikada se ne događa da On ne govori, nego smo mi ti koji ne čujemo!, ponekad u svom odmetnutom stavu ne želimo čuti.

 Gospodin Isus je rekao nekoliko radikalnih izjava vezanih za slušanje Njegovog glasa u Iv.10 govorio je o sebi kao Pastiru i o jedinom načinu kako On ulazi u ovčinjak. ”Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.  A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.  Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.”

– Primjetimo da u 3oj vrsti kaže da Njegove ovce slušaju Njegov glas! Nije rekao da ovce MOGU čuti Njegov glas ili da bi ga MOGLE čuti. Naglasio je izjavu da Njegove ovce (čuju) slušaju Njegov glas. Mnogi kršćani bi ovu izjavu stavili pod upitnik, budući da njihovo iskustvo nije u skladu s njom. Ali ne radi se o tome da je ono što je Gospodin Isus rekao krivo; svi istinski vjernici mogu čuti i čuju Božji glas. Problem nastaje kad poneki ne prepoznaju i ne razlučuju, između svega što su čuli, što je stvarno Božji glas?

Primjer: radio i TV postaje emitiraju signale 24 sata na dan, 7 dana u tjednu; ali čujemo ih samo onda kada uključimo prijemnik i podesimo ga. Nemogućnost da čujemo signal ne znači da ga postaja ne emitira. Na sličan način, Bog neprestano emitira Svoj glas, Svoju Riječ, ali samo uključeni i podešeni čuju. Nažalost, danas je mnogo onih koji mole Boga da ’emitira’, ali  je stvarni  problem s njihovim prijemnicima i podešenošću!  

– Ono što nam je činiti, možemo nastaviti spomenutom terminologijom: valja nam popraviti svoje prijemnike, (Zlatko se bavio radio-amaterstvom) i vjerovati da nam Bog već govori. Ali to zahtijeva vrijeme, trud, predanost naših potencijala. Način života današnjeg kršćanina je tako užurban da „nema vremena za Božju frekvenciju!“. Na pitanje koje upućujemo bližnjem: ‘Kako si?’, mnogi će vjerojatno odgovoriti nešto u smislu velike okupiranosti, zaposlenosti, užurbanosti. Svatko od nas izgleda zaposleniji nego ikada prije i to je jedan od velikih razloga zbog kojeg ne čujemo jasno glas Gospodinov.

C) Da bismo čuli Gospodina, valja Mu dati priliku da govori. On želi govoriti s ljubavlju svakome od nas, jer tako je svijet ljubio: „Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni.“ (Iv 3,16).

U predanosti i vjeri Gospodina Isusa, možemo otkriti da nas Božja dobrota vodi k obraćenju i usmjeravanju stazom ispunjenog života. Gospodin nam ne dolazi u ljutnji, već s nakanom za pomirenjem kako bismo ostali u vječnom zajedništvu. Dopustimo Gospodinovu glasu, Njegovoj riječi, da nam progovara i da smiri oluje u našim srcima i izliječi nas onako kako samo On može!

  • Bog govori kroz našu savjest, Njegov glas ne potiče stid, već je poziv na obraćenje. Božja dobrota popravlja naše lomove. (Ps 23,6)
  • Božji glas ne potiče beznadnost, već pronalazi izlaz. (1 Kor 10,13)
  • Božji je glas nježan, nije osoran i nametljiv. (1 Kr 19, 12)
  • Božji nas glas uvjerava da je sve pod Njegovom kontrolom. (2 Ljet 20,6)
  • Bog, čije su riječi stvorile svemir, želi donijeti mir našim životima. (Fil 4,17)
  • Božje nas riječi diraju tamo gdje nitko drugi nema pristup. Njegove riječi prodiru na način na koji nitko drugi ne može. (Heb 4,12)

u zaključku: kako se uskladiti s Božjim glasom/riječju? Svakodnevno čitanje Biblije jedan je od najjednostavnijih načina kako se uskladiti s Božjom Riječi. Razmatrajući Sveto pismo možemo razjasniti nejasnoće u svojim borbama i razviti bliskiju vezu s Bogom. 

– Poslušajmo: „Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ne može je uzdrmati jer je dobro sagrađena. A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.« (Lk 6,43-49)

Evo parabola o dva graditelja, predstavlja zadnji odlomak «Govora na gori» i jedna je od središnjih učenja Gospodina Isusa. Kako razumjeti ovu «parabolu/pouku»? Kao ideal koji nas nadahnjuje, kao etičku pouku ili vrlo jasan poziv – slušati i činiti! Svakodnevno nam valja biti pozornima i otvorena srca za sve ono što nam Bog na ovaj ili onaj način, govori/objavljuje. Neizostavno je u životu svake osobe iskusiti Boga koji je prisutan, koji nam govori i čiji glas možemo čuti, a ne živjeti kao da Boga nema.

– U ovom promišljanju, dobro je došao Psalam 95., koji nam kao odgovor kaže: „Ako danas glas mu čujete, ne budite srca tvrda!“. (Ps 95,8). Svakoj osobi je nužno odlučiti se, neutralnost je nemoguća i valjano je donijeti jasnu odluku. Istina kršćanstva nije samo nauk, nego život u nasljedovanju Riječi Isusa Krista. Ne koristi pozivati se na ispovijedanje riječima; Gospodine, Gospodine!, već sukladno pozivu u svakodnevici živjeti!

Jedino pouzdanje za naš život ovozemaljskom stazom i iščekivanje vječnosti je Božja riječ! U Njoj otkrivamo ljubav, osobu Isusa Krista, otkrivamo stvarnost Božju i ona nam jedina daje ispravan smjer puta kojim nam je hodati, jer: ” Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.” (Ps 119,105) Nasuprot konfuzije ljudskih riječi, načela i odredbi koje su često vođene sebičnim, tlačiteljskim ciljevima, Psalmist vidi vrijednost Božjih načela u Svetome Pismu kao  svjetlo za svoj život! To je  svjetlo postojano i pravedno i usmjereno na pravdu za sve ljude, a rezultat poslušnosti Božjoj Riječi je istinski život i radost.

– Ap. Pavao upozorio je vjernike u Solunu: “Primite riječ Božju ne kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju, kakva uistinu jest” (1Sol 2, 13). Riječi Božje su “duh i život” (Iv 6,63), to su “riječi života vječnoga” (Iv 6,69). Božja je riječ “živa, uistinu, i djelotvorna; oštrija je od dvosjekla mača” (Heb 4,12).

– Dragi u Kristu, slušanje i razmatranje Božje riječi od presudne je važnosti za naše biće, po Božjoj riječi razvija se vjera u srcu našemu a po vjeri u Krista Gospodina primamo dar života vječnog. Gospodin Isus je rekao: Ako me tko ljubi čuvat će moju riječ! (Iv 14,23-29) Božja Riječ je pozivajuća – otvori svoje srce Bogu, kako bi se On mogao u njemu nastaniti. U predanoj ljubavi ostvarujemo zajedništvo s Bogom i sjedinjujemo se s Njim.

 Zato, otvorimo svoje srce Božjoj riječi, po njoj će nam Bog otkriti svoju volju i planove za naš život i biti ćemo opremani za promicanje vrijednosti Kraljevstva Božjeg, jer: “Sve je Pismo Bogom nadahnuto i korisno za poučavanje, za uvjeravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da Božji čovjek bude savršen, spreman za svako dobro djelo.” (2 Tim 3,16-17). Amen!

U Tordincima, 29. srpnja, 2023.

Matej Lazar Kovačević, pastor