«U svemu, jednostavno – molite!»
– Otkriće molitve. Kad čujemo riječ molitva, što je tad u našim mislima, u našem srcu, što i koga ispovijedamo svojim usnama? Živimo u složenom, promjenjivom i zbunjujućem svijetu, prilično udaljenom od stvarnosti. Mnogo je onih koji su zabrinuti za budućnost svoju i ljudskog roda, pokušavaju naći odgovore. Kad smo nesigurni i osjećamo gorku stvarnost svagdašnjeg života, patnje, nevolje, tjeskobe zbog rata ili pak klimatoloških neprilika, dok ćutimo vlastite nemoći i nesposobnosti, tražimo li pomoć i spasenje Nadnaravnog!? Navedeno se može pretpostaviti kao stvarnost za sve kulture i civilizacije. To je duboko u nama, biće čovjeka je pokrenuto i svaki čovjek osjeća potrebu za molitvom!
-Ne isključujući najnovija dostignuća na području znanosti i tehnologije koja omogućuje lakši i udobniji život, biće čovjeka nosi svjedočanstvo čežnje za Bogom Stvoriteljem. Sv. Augustin je pisao: «Ti Gospodine potičeš čovjeka da traži radost hvaleći tebe, jer si nas stvorio za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi!» Istina koja se ne crpi iz filozofija niti ideologija, nego iz objave Božje kaže da je čovjek stvoreno biće. Biblijska objava navodi da nas je Bog stvorio, a stvoreni smo kao dio Njegovog velikog plana pri stvaranju svijeta. (Post 1,2, 1-4). Ako smo dio njegovog plana i stvoreni sa svrhom, normalno je da želimo učešće u svemu onome što je Bog stvorio za nas. U skladu navedenog može se zaključiti kako je za otkriće i ispravnu molitvu, neizostavno upoznati Boga. Većina će danas reći kako moli, htjeli to priznati ili ne, stvarnost života svjedoči kako nešto «ne štima!»
– Molitva, razgovor s Bogom. Biblijski Bog je živi Bog, kako jeruzalemska Biblija prevodi tekst «Jesam – Bijah – Dolazim!» (Ot 1,4). Navedenim riječima se predstavlja osobno, jedinstveno Ime. Biblijski Bog je živi, prisutni i djelatni Bog. To je Bog u odnosu, okrenut prema nama, Bog za nas! Razlog ove istine navodi ap. Ivan: «Bog je ljubav!» (1Iv 4,8-9). Zato prava molitva, pretpostavlja vjeru u osobnog i prisutnog Boga. Bog je u svijesti molitelja kao duhovna stvarnost i kao prisutna osoba. Većina je suglasna u stavu da je molitva razgovor s Bogom, našim nebeskim Ocem.
– Biblija, Riječ Božja je temeljni izvor kršćanske molitve, jednako i Stari i Novi zavjet, te jasno poziva srce svoje izlijevati Gospodinu. «U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište!» (Ps 62,9) Stvoritelj je onaj kome se molitva upućuje, On odgovara i poziva a čovjek je onaj koji moli i sluša. «I dođe Jahve i stade i zovnu kao i prije: Samuele, Samuele! A Samuel odgovori: Govori, sluga tvoj sluša!» (1Sam 3,10). Da, po molitvi utemeljenoj na Riječi, čovjek postaje svjestan zajedništva s Bogom. Molitva nadahnuta Riječju Božjom ostvaruje dijalog u vjeri s Bogom, izražava povjerenje u Boga i treba biti povezana sa svim aspektima života. To posebno ističu Psalmi koji su pravi uzor starozavjetnih molitava; «Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen!» (Ps 18,3).
Nužnost molitve. Dragi u Kristu, tek po molitvi čovjek postaje svjestan da mu je potreban Bog. Bogu nisu potrebne naše «informacije» o stanju ili prilikama, jer Bog «zna što je čovjeku potrebno i prije nego ga se zamoli!» (Mt 6,8) Zašto i moliti, reći će tko, budući da On zna što nam je potrebno. Zašto uopće molimo? Razlog je u tome što u molitvi priznajemo svoju potrebu i ovisnost o Njemu! Nama je ljudima potrebna molitva da se stavimo na Božju stranu a ne da Boga pridobijemo za sebe. Nije to pasivno prepuštanje događajima i okolnostima, već aktivno zauzimanje u događanju ali s Bogom u Isusu Kristu Gospodinu našemu!
Bog može, naravno, učiniti čuda kao odgovor na hitne, trenutne molbe, ali ne možeš zaslužiti Božju naklonost zbog toga što ćeš moliti. Postoji potreba da čovjek jednostavno – moli!, a On će u savršeno vrijeme i na svoj način odgovoriti! Npr. Nehemija je, među ostalim, dan i noć molitvom dolazio Bogu: «Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene, da čuješ molitvu sluge svojega! Molim ti se danju i noću …!» (Neh 1,6) Prema tome, pristup kršćanina u svakom trenutku života bi trebao biti: «U tvoje ruke duh svoj predajem!» (Ps 31, 6a). U potpunom predanju, poput sluge, sa svom svojom poniznošću, oslonite se na Božju snagu. «Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi!» (Ps 37,5).
– Za navedeno u svojim Institucijama reformator Calvin piše: «Zacijelo nije bez razloga što nebeski Otac izjavljuje da je jedino uporište spasenja prizivanje njegova imena, kojim prizivamo u pomoć prisutnost njegove providnosti koja pazi na sve naše potrebe; njegove snage, koja nas drži kada smo slabi i poklekli; i njegove dobrote koja nas prihvaća u njegovu milost, iako smo strašno opterećeni grijehom; sve u svemu da ga prizovemo da nam se objavi u svim svojim svojstvima.»
Predvodnici reformacije i vođe kasnijeg evangelikalizma, svi su bili ljudi molitve. Koliko puta se navodilo kako je Luther molio i nekoliko sati dnevno. Philip Spener je svako jutro vrlo rano ustajao na molitvu i kasnije bi se cijelo njegovo domaćinstvo priključilo molitvi. John Wesley se dizao već u četiri sata svako jutro da bi molio i razmišljao. S pravom je Calvin napisao: «Molitva je istinska duša vjere, pa zanemarivanje molitve znači umiranje istinske pobožnosti!»
– Nažalost je da su danas mnogi među nama slijepi i u mraku zbog grijeha svojih i ne traže sresti živoga Boga, u Njemu je odgovor i rješenje životnih okolnosti. Tužno je da su i neki vjernici napustili izvor blagoslova i počeli tražiti odgovore na nekim drugim mjestima. Ap. Pavao je analizirao: «Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo!» (Rim 1,21).
– Iskreni vjernik je molitelj. Netko je napisao kako Crkvi Gospodnjoj najveći izazovi nisu velika pitanja i problemi današnjice. Za najveći izazov s kim se Crkva suočava, navodi se problem u temeljnoj duhovnoj dimenziji; kako motivirati Božji narod da moli i to iskreno, pošteno i gorljivo?! Suglasan sam ovom promišljanju jer vjerujem kako u dosadašnjim pokušajima među nama, nedostaje odanosti ovom predmetu po iskustvu prve Crkve u zapisima Novoga zavjeta.
Ev. Luka u svom izvješću po Djelima, navodi kako je nastalu zajednicu u Jeruzalemu, među ostalim karakterizirala molitva: «Bili su postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama!» (Dj 2,42). Predivan je zaključak navedenih aktivnosti: «A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spašavahu!» (Dj 2,47b). Blagoslovljeno bilo ime Gospodnje! Ovo si svaka zajednica vjernika treba poželjeti, nije li tako? Ovo trebaju ljudi naše Domovine, i uopće u svijetu, ljude molitve, ljude koji jednostavno – mole! Svi znamo koliko je toga o molitvi napisano, ali malo što nam to vrijedi ako molitva nije prakticirana, ako nije način našeg života! Zavapimo Gospodinu poput njegovih prvih učenika: «Gospodine nauči nas moliti!»
– Bonaventura Duda je rado spominjao drevno načelo: «Lex orandi – lex credendi», navodeći značaj: «reci mi svoju molitvu, reći ću ti tvoju vjeru»! Potpuni i bez premca u novozavjetnoj molitvi može biti promatran apostol Pavao. On nas može poučiti o molitvenim oblicima i obrascima svakovrsnih molitava (Fil 1,3-4 i Ef 6,17-18). Njegovi molitveni poklici, molbenice i posebno zahvalnice jesu vrhunski oblik molitve i također pozivi za molitvu zagovornicu (1 Tim 2,1 2 Kor1,11,; Rim 15, 30-32). Damašćansko iskustvo, učinilo je Pavla apostolom, «pozvanikom Boga Oca koji mu se objavio u svome Sinu, ispunivši ga Duhom Svetim!», (usp. Rim 1,1-7; Dj 26, 12-18), otad je za Pavla sve «u Isusu Kristu!»
Tamo u Damasku je Gospodin rekao Ananiji: «Gle, on se moli!» (Dj 9,11). Sve to će Bonaventura ovako opisati: «Ulaz u svetište Pavlove duše, njegova razgovora s Bogom, otvara pogled u bogatstvo njegove kršćanske religioznosti. Iz molitve se vidi što je za nj Bog, kako se on vrednuje u Bogu i pred Bogom, kako sve stavlja u odnosu prema Bogu. On stoji kao zadivljenik pred Bogom, sav svoj život smatra zadaćom koju mu je Bog dao, a područje njegove molitve jest upravo područje njegove djelatnosti: sav svijet, crkva Gospodnja!»
– Zaključujući misao s pozivom – jednostavno molite!, možemo isti temeljiti pozivom Gospodina našega Isusa Krista; «svagda moliti i nikada ne klonuti!» (Lk 18,1-8), i pozivom ap. Pavla upućenom zajednici u Solunu: «Molite se bez prestanka!» Promišljajući o potrebi molitve s uvjerenjem sam da i za nas treba biti rečeno: «Gle, oni se mole!» Svakako, jer Otac nebeski hoće molitelje i prave klanjatelje koji se «klanjaju u duhu i istini!» (Iv 4,23-24). On nam šalje svoga Duha Svetog, koji u nama postaje nadahnitelj i promicatelj molitve u sklada volje Božje! Duh Sveti u nama svjedoči odnos djece Božje koja kliču: «Abba-Oče!», (Rim 8,10-17), te nas uvijek čini spremnim na molitvu.
Crkva kao Zaručnica, izljeva svoje srce molitvom: «Amen. Dođi, Gospodine Isuse!»
Blagoslov Gospodina Isusa Krista bio s Vama!