(Dolje je propovjed sa izravnog prijenosa HRT-a, 09.09.2018)
Gospodin, koji nam daruje mir i radost, neka bude sa svima nama! Amen!
Pozdravljam Vas sestre i braćo, sve okupljene u ovom zajedništvu u pastoralnom centru Crkve Božje u RH ovdje u Vinkovcima, vas dragi suradnici u djelu Gospodnjem i blagoslov Gospodina našega bio sa svim gledateljima hrvatske televizije!, hvala uredništvu HTV-a za organizaciju ovog bogoslužja!
Iz čitanog odjeljka ev. po Ivanu – poslušajmo 7 redak još jednom: “Tada dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: ‘Daj mi piti!’” (Ivan 4,7)
– Čitani odjeljak evanđelja naviješta nevjerojatan susret i dijalog Gospodina Isusa sa ženom Samarijankom, na podnevnoj vrućini, kod zdenca. Jedan od najljepših dijaloga Gospodina Isusa, kako je o tome u svojim razmišljanjima uz nedjeljna i blagdanska čitanja zabilježio (bibličar) Bonaventura Duda.
– U početku čitanog teksta stoji izričaj „morao je proći kroz Samariju“; isti se ne odnosi samo na zemljopisni put. Uobičajeno se išlo iz Galileje u Judeju najsigurnijim putem – dolinom rijeke Jordan, jer zbog neprijateljstva između Judejaca i stanovnika Samarije, prolaziti tim područjem značilo je ići ususret nevoljama. Prema tome, izraz „morao je proći kroz Samariju“ otkriva u sebi dublje razloge – za razlog Isusova poslanja – među ostalim, Ev. Matej bilježi: ( … prolazio je kroz gradove i sela, činio volju svog Oca navješćujući Radosnu vijest i ózdravljao svaku vrstu bolesti među ljudima.) Mt 4,22.
– Žena Samarijanka je svakoga dana dolazila po vodu na drevni zdenac, koji potječe još iz vremena patrijarha Jakova, a toga dana ondje je našla Gospodina Isusa (drugi izričaj) „umorna od puta“ (Iv 4,6) kako sjedi na rubu zdenca. Njegov umor, znak je pravoga čovještva, ovdje nam je objava otājstva utjelovljenja, „Riječ koja je tijelom postala i nastanila se među nama“. (Iv 1,14). Događaj utjelovljenja u punini svjedoči blizinu Božju, svjedoči ljubav Božju, ruke pružene stvorenju da dođe u naručje svoga Stvoritelja.
Utemeljeno pisanom Božjom Riječi, ispovijedamo da je On – Isus iz Nazareta pravi Bog i pravi čovjek; nije jedan od posrednika između Boga i ljudi, On jest “posrednik i punina objave ” (usp. Heb 8, 6; 9, 15; 12, 24), u Njemu se dovršava hod Božje spasenjske objave započet Abrahamovim pozivom. (Karl Barth, ref. teolog 20 st. progovarao je – Jedan i jedini pravi Bog čini sebe znanim, po Isusu iz Nazareta sebe nam objavljuje). Utjelovljenje Sina Božjega je uvjet Njegova zauzimanja za nas ljude, da nije postao čovjekom ne bi mogao za nas umrijeti niti od mrtvih uskrsnuti a time niti učiniti djelo otkupljenja i spasenja!
– I evo On – Sin Božji i Sin čovječji, upravio je molbu ženi pridošloj na zdenac: «Daj mi piti!» Samarijanka je začuđeno gledala u Isusa, vidjela ga je kao Židova a On od prezrene i odbačene traži vodu. Unatoč prijeporima etničkog i religijskog, Samarjanaca i Židova, Gospodin Isus ovim pozivom ostvaruje izravni odnos s osobom i njezino se unutarnje biće otvara novom iskustvu koje će za nju postati istinskim izvorom života!
– Snaga tog izvora u njoj će pokrenuti novu nadu – novo razumijevanje sebe same, pokrenuti nove odnose prema bližnjima i vrlo složenoj životnoj situaciji! Samarijanka životom bremenita i na margini, Isusovim pozivom je postala odvažna sūgovornica, u njoj se događa čudesna promjena!
Gospodin je jasno progovorio o njezinoj prošlosti, sve o njoj zna ali u Njegovom govoru nije bilo prezira – već izraz ljubavi i prihvaćanje. Kao posljedica, ženin se stav prema Gospodinu mijenja i razvija se povjerenje.
Gospodin Isus, Očev dar, ušao je u svakodnevicu ove žene, otvorio za nju novu perspektivu, postaje u noj Životnim izvorom! Pitala se Samarijanka: „Da to nije Krist (Pomazanik)?” (4,29), „Onaj koji treba doći, zvani Krist – Mesija” (4,25).
– Braćo i sestre, milosrđe i ljubav poteklo je kao živa voda u biću Samarijanke, u njezinom se srcu otkriva i utvrđuje spoznaja i vjera – u Isusu iz Nazareta ne vidi više samo čovjeka/židova i proroka koji joj je sve rekao, ona spoznaje i vjeruje da Taj koji s njom razgovara jest očekivani Mesija, Sin Božji! Ovdje je bio vrhunac susreta, srž objaviteljskog razgovora.
Slijedila je tvrdnja Gospodinova koja potpuno ispunjava ženino biće: «Ja jesam, Ja koji s tobom govorim!» (Iv 4,26). Možemo reći: O Gospodine, u tvome Ja jesam i naša osobnost može primiti puninu!, kako je o tome progovorio Augustin (teolog 4st.) „Za sebe si nas, Gospodine stvorio, i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi.“
– Samarjanka, dakle žedna ljubavi, konačno biva ispunjena i snaga te ljubavi u njoj počinje teći kao živa voda koja čisti ranjeno srce svih natruha. Pokrenuta unutarnjom radosti otrčala je u grad i svjedočila svima za Gospodina: «Ovo je uistinu Spasitelj svijeta, i mene je spasio!» Klanjala se tada Gospodinu u Duhu i Istini!
* Evo u zaključku – prilika zajedništva danas po Evanđelju susreta, otvara i za sve nas novu perspektivu. Aktualnost navedenog susreta i dijaloga, izazov je našemu danas. Svi mi žeđamo za istinom i ljubavlju. Kako je voditelj bogoslužja naznačio: nije samo među nama puno umornih i obremenjenih, izazovi su u Europi i svijetu; migrantska kriza, težnja za vladavinom prava, toliko je onih na margini, obespravljenih, socijalno ugroženih, koji drže kako su mnogi životni izvori presušili.
Braćo i sestre, utemeljeno évanđeoskim navještajem, želimo ispóvjediti da iskreni susret i dijalog u Gospodinu – ponuda je uzeti vodu života koju Bog dariva. Ovo iskustvo je nužnost u otvaranju nove perspektive i pojedincu i društvu! Valja jednostavno, tamo u svojim svakodnevnim prilikama s povjerenjem zamoliti: Gospodine daj mi piti!
(želim dati primjer) U Baranji, na samoj granici prema Mađarskoj, maleno je mjesto Duboševica. Prije 2 tjedna svjedočili smo blagoslovu Gospodnjem – s Božjeg izvora žive vode je potekla životna snaga u biće jednog 60-to god. Bolest njegova nije nesvakidašnja ali ipak posebna; nakon srčanog udara koji se dogodio toj osobi prije 6 mj., paralelno je dijagnosticiran i tumor na mozgu, koji je pritisnuo očne živce s posljedicom slijepila.
Njegova je supruga vjernica, služi svog muža i progovarala mu je o Gospodinu – pozovi Isusa u svoje srce!, pitao se – može li meni Gospodin Isus udijeliti mir – jer kroz to vrijeme svoje nemoći, noću se budio u nemiru. Primili smo njihov poziv za posjet i sa skupinom mladih otišli k njima. Molili smo i slavili Gospodina – za to vrijeme se dogodilo – podignuo je ruku, niz njegovo lice tekle su suze i jasno izgovorio: predajem sebe Isusu Kristu! Svjedočili smo milosrđu i ljubavi Gospodina … Jer je Krist došao da ni jedan koji će ga vjerovati ne propadne, nego da primi dar života vječnoga (Iv 3,16). Sutra ujutro je došla sms poruka – moj muž nakon toliko vremena imao je potpuno mirnu noć! Rijeka životvorna je potekla u biću ove osobe, blagoslovljeno ime Gospodnje!
– Dragi u Kristu, braćo i sestre, dragi prijatelji – Bog nije odsutan! Bog je istinski izvor žive vode (navijestio je prorok Jer 2,13), izvor životni (Ps 36,10), ljubav je njegova bolja od života (Ps 63,4), nalazimo objavu Svetog Pisma u Psalmima. Gospodin se i nama pridružuje, sjedi na kruni zdenca naših iščekivanja! Ništa mu nije skriveno, poznaje našu žeđ.
Svatko se od nas može poistovjetiti sa Samarijankom: Gospodin Isus nas čeka, čeka da govori našem, mojem i tvojem srcu. Zaustavimo se na trenutak u tišini, u svojim životnim okolnostima. Slušajmo njegov glas koji i nama govori: „ … tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada. Voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni” (Iv 4, 13-14), univerzalnost je Gospodnje ponude!
– Ta voda predstavlja Duha Svetoga, pravi „dar” kojeg je Gospodin Isus od Oca poslao i danas šalje našoj krhkosti. Onaj koji se ponovno rađa od vode i Duha Svetoga, ulazi u stvarni odnos s Bogom, u sinovski odnos i može mu se klanjati „u duhu i istini“ piše evanđelist Ivan (Iv 4,23.24), kao što je to Gospodin Isus objavio Samarijanki.
Gospodin Isus je nadišao socijalne, kulturološke i religijske barijere da bi pristupio ovoj ženi, istom ljubavlju pristupa i nama! On je Očeva ponuda svima, s upitom za sve nas: što su naše duboke duhovne žeđi, što je esencijalno u našem životu?
– Danas i nama progovara: „Kad bi ti znala/znao dar Božji” (4,10), a On jest Očev dar za naš život po kome uvijek teče voda života – Duh Sveti. On natapa naše unutarnje biće radošću života vječnoga, naša će svakodnevica tada odražavati; ljubav, mir, strpljivost, blagost, dobrotu, vjeru, krotkost, nasuprot tuge, nemira, grešnosti i nevjere. Učinila milost Gospodnja da tijekom svog zemaljskog hoda ne propustimo priliku susreta i dijaloga s Gospodinom!, po Njemu je ispunjenje naše svrhe života.
Razmatrajući ovaj evanđeoski odlomak, zamolimo Gospodina Isusa za vodu živu, da istinski oslobođeni i mijenjani postanemo novo stvorenje – klanjatelji u duhu i istini. Biti vjernikom nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novu perspektivu i time konačni smjer…
– I zato je u svakodnevici prilika moliti: Gospodine vodi nas k Tebi, Ti jesi izvor života vječnoga! Dođi i ugasi nam žeđ! Učini i nas navjestiteljima Tvoje punine i Tvoga dobra za blagoslov svih ljudi naše Domovine.
Utemeljeno pisanom Riječi Božjom i nadahnućem Duha Svetog – neka nam se događa preobrazba unutarnjeg bića, time za posljedicu biti će nova stvarnost – ispunjavana vrijednostima kraljevstva Božjeg a to su vjernost, pravednost, marljivost, milosrđe, dobrota i radišnost. Samo temeljnim promjenama na osobnoj razini možemo vidjeti očekivanu mijenu društva u kome živimo.
– Blagoslov Gospodina našega bio sa svima nama – po Isusu Kristu, jedinom posredniku Boga i ljudi, koji je dao sebe samog – kao otkup za sve nas! Amen!