Povijest i nastajanje


KRATKO O POVIJESTI CRKVE BOŽJE

Povijest i nastajanje Crkve Božje Rječnik kršćanstva u Americi kaže da je pentekostalizam vjerojatno “najznačajniji doprinos razvoju u dvadesetstoljetnom kršćanstvu”. Crkva Božja (Cleveland, Tennessee) započela je 1886. kao predpentekostna crkva svetosti. Potkraj 19. stoljeća mnoge skupine Pokreta svetosti počele su moliti da dođe novi Pentekost, koji će prodrmati svijet i donijeti Crkvi apostolsku silu. Pokret svetosti je uživao podršku denominacijskih crkava među kojima je Crkva Božja.

Crkva Božja je u području Cherokee u Sjevernoj Karolini 1896. iskusila ispunjenje Svetim Duhom i govor u jezicima. Ovaj događaj se zbio prije izlića u Topeki u Kansasu 1901. i probuđenja 1906. u ulici Azusa. Crkva Božja kao i većina drugih pentekostno usmjerenih denominacija u Americi, rođena je u pokretu svetosti. Današnja Crkva Božja je dio globalnog probuđenja jer se tijekom 1906. i 1907. godine američki pentekostni pokret preobrazio u svjetski pokret zahvativši Europu, posebice Skandinavske zemlje i Italiju, Srednju i Južnu Ameriku, Afriku i Aziju. (Dr. Larry G. Hess)

Nastajanje Crkve Božje među nama, usko je povezano uz nastanak i širenje pentekostnog pokreta u svijetu, na našim prostorima krajem 19. stoljeća. “Počeci pentekostnog pokreta u nas padaju pred Prvi svjetski rat…”, (katolički teolog dr. Juraj Kolarić, Kršćani na drugi način, str.132 Veritas, Zg.)

Na području Srijema i Slavonije potkraj 20-tih godina, uspostavljene su zajednice vjernika pentekostne odnosno duhovne provenijencije u različitim mjestima. U Hrvatskoj su prije prvog svjetskog rata utemeljene pentekostne zajednice, a sredinom tridesetih godina dvadesetog stoljeća najznačajnije su pentekostne Crkve u Vinkovcima, Osijeku i Vukovaru. Također, u to su vrijeme nastajale mjesne zajednice vjernika i u manjim mjestima kao što su Antin, Tordinci, Nijemci, Orolik, Jankovci i Dalj te još neka druga mjesta. U počecima su neke crkve bile poznate imenom Crkva Božja, primjerice zajednice u Laliću i Pivnicama, a od 1929. kad su iste počele provoditi obred pranja nogu, nakon Večere Gospodnje, postale su poznate kao Duhovna crkva nogopranih.

Između dva svjetska rata navedene zajednice vjernika nisu imale crkvenih krovnih ustroja sve do 1950. god., kada se na inicijativu tadašnje ateističke vlasti uspjelo postići status Crkava, jer tijekom drugog svjetskog rata djelovanje zajednica bilo je zabranjeno, a nakon rata pokret oživljava. U to vrijeme na području tadašnje Jugoslavije djelovale su tri grane pentekostnog pokreta: Kristova Duhovna crkva, Kristova Duhovna crkva malokrštenih i Kristova Duhovna crkva nogopranih. Tada se organizira po ove tri grane Savez Kristovih crkava u FNRJ. (Borislav Arapović, Njihovim tragom, str. 39. Izvori, Osijek). Ovaj je savez kratko trajao te se vrlo brzo svaka denominacija počinje samostalno razvijati.

Potkraj pedesetih dolazi u Kristovoj duhovnoj crkvi nogopranih do strukturalnih promjena i do organiziranja pokrajina. Zajednice slovačkoga govornog područja organizirale su 1960. pokrajinu Banat-Bačka, a preostale zajednice, godinu dana kasnije, pokrajinu Srijem-Slavonija. I dalje je bilo otvorenih pitanja između dviju pokrajina, tako da se dio zajednica s područja Srijema i Slavonije, odlukom starješina na Saboru u Vinkovcima, 03.ožujka 1968. u svom nazivu deklarira imenom CRKVA BOŽJA u SFRJ. Zajednica vjernika u svom kontinuitetu uspostavlja zajedništvo i partnerski odnos s Crkvom Božjom iz SAD-a (Church of God, Cleveland, Tennessee), organizirano preuzima vjerovanje, naučavanje, načela življenja i djelovanje. Sjedište zajednice vjernika u to vrijeme je u Vinkovcima, ulica Lenjinova 66a.

Osamostaljenjem Republike Hrvatske, osamostaljuje se u siječnju 1992.g. i Crkva Božja u Republici Hrvatskoj. Središnjica i dalje ostaje u Vinkovcima i djeluje po mjesnim zajednicama vjernika u svojstvu crkvenih općina. U to vrijeme u denominaciji sudjeluju zajednice vjernika iz Vinkovaca, Komareva, Zagreba, Antina, Tordinaca, Dalja, Banovaca i Oštre Luke.

Uz Evanđeosku (Pentekostnu) Crkvu u Hrvatskoj i Crkva Božja u RH kao pridružena Crkva, ima potpisan Ugovor s Vladom RH o pitanjima zajedničkog interesa, potpisan 04. srpnja 2003.g. u Zagrebu. Danas vjernici Crkve Božje kao i naši prethodnici, a zajedno s drugim crkvama reformacijske baštine te s općom Crkvom, nastoje promicati božanske istine Svetog Pisma, promicati kršćansku ljubav i međusobno uvažavanje prema svakom bratu čovjeku. Želimo molitvama i dobrotvornim službovanjem starijih i mlađih, biti na izgradnju i doprinos sveukupnoj zajednici.

Rimokatolički teolog Juraj Kolarić, na pitanje “Tko su ti pentekostalci, odnosno duhovničari?”, odgovara: “Oni su ljudi molitve i razmatranja. Oni su ljubitelji Biblije, koju rado čitaju. Vjera im je duboka. Prožeti su duhom međusobne ljubavi i solidarnosti. U našem materijaliziranom svijetu oni su dokaz da još uvijek postoje duhovne vrijednote, kojima se čovjek može radovati…! (Kršćani na drugi način str.141.)

(Prema izvorima podatke uredio Matej Lazar Kovačević, nadglednik/biskup)

 

“Vjetar puše, gdje hoće; čuješ šum njegov, ali ne znaš, odakle dolazi i kamo ide. Tako je kod svakoga, koji je rođen od Duha (Ivan 3, 8)”